Sudski epilog tragičnog napada u Kundusu

Mohammad Agbad je bio seoski pisar u njegovoj malenoj zajednici u pokrajini Kundus. Bio je jedini koji je svakog dana pješačio dva kilometara do škole u susjednom selu. Kad bi se vratio, tom dvanaestogodišnjaku je bila zadaća sjediti pod drvetom pred džamijom i pisati pisma suseljana rođacima u Pakistanu ili u Iranu. U noći sa 3. na 4. rujna 2009. ga je probudila buka dva teška kamiona koji su zaglavili u presušiloj rijeci u blizini njegovog sela. Odmah je požurio na to mjesto - možda se nadao uzeti malo benzina za potrebe njegove obitelji. A možda je bio samo radoznao, što se to tamo dešava.

U svakom slučaju, tu radoznalost je platio svojim mladim životom: to su bile cisterne koje su oteli talibani i dva zrakoplova NATO-saveza su bombardirali kamione da ne padnu u ruke neprijatelja.

Sam napad je naredio njemački brigadir Georg Klein. Pri tome je poginulo između 91 i 141 osobe - ovisno da li se vjeruje službenom nalazu njemačkog ministarstva obrane ili odvjetniku žrtava Karimu Popalu. Zbog tih kamiona bila još jedna žrtva: talibani su oko podneva proteklog dana oteli cisterne na jednoj namještenoj nadzornoj postaji i ubili jednog od vozača. Ali mnogo okolnosti tog incidenta još uvijek nisu jasne.

Da li je časnik znao za civile?

Tako se tvrdi kako su zrakoplovi NATO-a primili naredbu za napad tek nakon što je njemačko zapovjedništvo u regiji javilo susret s neprijateljem - makar u trenutku napada u blizini kamiona nije bilo niti jednog savezničkog vojnika, ali je tamo navodno bilo više vođa talibana za kojima je vladala potraga.

Isto tako nije jasno, da li je njemački zapovjednik na slikama iz zraka vidio kako oko kamiona u blatu ima i mnogo civila. Izvjesno je jedino da su po njegovoj zapovijesti, američki zrakoplovi ispalili dva projektila na kamione što je uzrokovalo zastrašujuću eksploziju. Od tog incidenta je prošlo već preko tri godine i u međuvremenu je dovoljno i drugih tema kojima bi se bavila politika u Berlinu.

Ali ove srijede (20.3.) će se ovaj napad opet vratiti u pažnju njemačke javnosti. Pred sudom u Bonnu počinje sudski proces u kojem kao tužioci nastupaju dva rođaka žrtava - i tuže Saveznu Republiku Njemačku. Odvjetnik žrtava, Popal traži za svaku od 137 žrtava odštetu koja seže od 20.000 do 75.000 eura jer je, po mišljenju tužioca, brigadir Klein sa nakanom usmrtio civile. Tuženo je, u ime države, Ministarstvo obrane čiji odvjetnik Mark Zimmer smatra kako bi sud morao uopće odbiti tužbu.

"To je bilo ubojstvo sa nakanom!"

Odvjetnik Popal zastupa ukupno 79 članova obitelji koji su morali izgubiti svoje članove: "Uglavnom su žrtve mladići i djeca. Oni su bili znatiželjni kad su dva kamiona, nedugo nakon ponoći, osvanula pred njihovim prozorima." Za njega je krivac njemački časnik i ne može prihvatiti što se protiv brigadira Kleina već vodio postupak zbog tog slučaja - ali je taj postupak obustavljen. Zato je i na tu odluku uložio žalbu i žele čitav slučaj izvesti i pred Ustavni sud.

"Gospodin Klein je počinio grešku u svojem djelovanju. On je osobno odlučio napad, a vidio je da tamo ima civila", tvrdi Popal. "Usprkos tome je svjesno i sa nakanom zapovjedio napad, makar su piloti isprva odbili ispaliti projektile." Utoliko se odvjetnik poziva na članak 839. njemačkog Zakona o građanskom pravu po kojem državni službenik koji s nakanom povrijedi svoje obaveze, mora nadoknaditi nastupilu štetu. Obzirom da je bojnik Klein bio na zadatku u ime njemačke vlade, onda ona mora i platiti odštetu.

Ne ratuje Njemačka, nego NATO

No i formalno, odvjetnik ministarstva obrane Mark Zimmer ima zamjerki takvom tumačenju zakona: "U ovom slučaju, brigadir Klein nije u prvom redu djelovao po nalogu Savezne Republike Njemačke, nego je bio uključen u sustav NATO saveza. Zato su i njegovi nadređeni bili časnici NATO saveza." Utoliko misli da je njemačka vlada - zapravo kriva adresa uopće i uputiti optužbu.

Povrh toga dolazi pitanje primjene te odredbe Građanskog zakona - zapravo, uopće njemačkog zakona u očitim okolnostima ratnog sukoba: "U ratu vrijede drugi zakoni." U svakom slučaju, argument Zimmera da tužba bude odbačena jest i da se njemačko pravosuđe, točnije - njemačko tužilaštvo već bavilo njemačkim časnikom i okolnostima napada. A ono je obustavilo postupak čime je i dokazalo kako je on djelovao u okvirima zakona.

"Mi zapravo imamo dva cilja", objašnjava odvjetnik obrane Zimmer. "Prvi je da tužba bude odbačena, a u drugom bi bilo lijepo da konačno postane jasno kako propis o materijalnoj odgovornosti nije primjenljiv u oružanim sukobima."

Jednom je tužba bila odbijena

Pred Pokrajinskim sudom u Bonnu ovaj slučaj dolazi pred suca koji je među rijetkima u ovoj zemlji koji se bavio barem sličnom tužbom. On je već 2003. odlučivao o tužbi 35 Srba koji su tužili Njemačku zbog napada NATO-snaga u blizini sela Vavarin 1999. godine. Cilj je bio most, ali je u tom napadu poginulo deset civila, a 17 je teško ranjeno. 35 građana Srbije je tražilo odštetu u iznosu između pet i 100 tisuća eura - ali je taj sudac odbio tu tužbu.

Njegov tadašnji pravorijek je glasio kako "niti po međunarodnom pravu, niti po njemačkim zakonima o materijalnoj odgovornosti, nema pravnih osnova da pojedinci tuže državu i da od nje traže odštetu za ratna razaranja". Što će odlučiti u ovom slučaju, to moramo još pričekati. Postupak počinje tek iznošenjem slučaja iz očišta tužitelja i tuženog i provjerom suda, da li su se sukobljene stranke spremne nekako dogovoriti i bez odluke suda. Ako to nije slučaj, onda se tek određuje novi termin gdje se sud doista bavi iznesenim slučajem.