Sumrak u rajevima za kućne majstore

Kao i mnogo toga drugog u maloprodaji i ideja centra za uređivanje domova je u Njemačku dospjela iz Sjedinjenih Američkih Država. Tamo su Hardware Store - prodavaonice alata još sredinom prošlog stoljeća preuzele trgovački model samoposluge i počele poprimati goleme dimenzije. To je brzo stiglo i u Njemačku i već 1960. je Heinz Baus u jednoj garaži u Mannheimu otvorio svoju prvu prodavaonicu lanca koji je u međuvremenu poznat i u Hrvatskoj, Bauhausa.

Nijemci su i inače narod koji je poznat da voli nešto šarafiti, graditi a vole posjedovati i najrazličitiji alat kod kuće "za svaki slučaj". Zato je i taj poslovni koncept pao na više nego plodno tlo i već u sedamdesetima su razni centri nicali kao gljive poslije kiše. Vremenom su oni "gutali" i područja koja su do tada uspijevala biti zaseban sektor, poput vrtlarstva, pribora za automobile i nautiku. Danas praktično nema gradića u Njemačkoj u kojem negdje, često na polju negdje na rubu grada, ne stoji golema hala nekog od tridesetak lanaca centara za uređenje doma.

Širenje - ili smrt

Njihov ukupan promet je 2012. bio oko trideset milijardi eura, ali bez obzira na ljubav Nijemaca prema njihovoj električnoj bušilici i miješalici za beton, nije lako izdržati u tako žestokoj konkurenciji. Već i ranije je dolazilo do fuzija i preuzimanja, ali ovog tjedna je po veličini treći lanac centara za uređenje doma, lanac Praktiker, morao proglasiti stečaj.

Ukratko rečeno, borba za opstanak se među tim lancima vodi na tri bojišnice: ekspanziji - sve više i u inozemstvo, manjim troškovima i naravno, cijenama.

Najveći njemački lanac, Obi tako već više od polovine svog prometa (2011.: 6,7 milijardi eura) ostvaruje u podružnicama u inozemstvu. Tako se i lanac Praktiker širio podružnicama u Grčkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Turskoj, Albaniji, Ukrajini... Tim više što je dugo vremena bio dio jednog od najvećih maloprodajnih koncerna Europe, lanca Metro.

Ali dok (gotovo) svi ostali njemački lanci uporno bilježe porast prometa, Praktiker je imao sve više problema i promet mu je - opadao (2011. - 6,6%). Problemi su postali još veći kad je koncern Metro 2005. shvatio kako je u ovom sektoru previše žestoka konkurencija i prodao svoj udio. Lanac Praktiker je i dalje pokušavao držati korak, ali su se redale i pogrešne poslovne odluke i smijenjivala rukovodstva tog lanca.

Zlokobnih "20% na sve"

Jer na druge dvije "bojišnice" borbe za kupce je Praktiker došao na loš glas: smanjivanje troškova se svelo na smanjivanje asortimana i na manji broj suradnika u trgovačkim centrima. To je svakako bio loš korak, jer iako Praktiker zapošljava oko 18 tisuća suradnika, čak i njemački komičari redovito uveseljavaju publiku vječitim pitanjem "kako uloviti prodavača" u nekom od centara za uređenje doma. Jer i u toj, nešto manjoj ponudi mnogim kupcima prijeko treba netko tko bi vam objasnio, koja je razlika između naizgled identičnih pet vrsta boja za zidove, vijaka ili električnih kablova.

Na trećoj "bojišnici" - cijenama, lanac Praktiker je pak vremenom na vrijeme uspijevao baciti u sjenu svu konkurenciju, ali na koncu je to i sam (pre)skupo platio. Jer Praktiker je još 2003. postao poznat svojim akcijama popusta s pomalo neuobičajenim sloganom "20% na sve - osim na hranu za životinje" (tvrtka je jednom objasnila da to odbijanje popusta na hranu za životinje služi jedino zato da bi se potencijalnim mušterijama objasnilo da se u Praktikeru može nabaviti i ova vrsta robe) i takvi popusti su već graničili s poslovnim samoubojstvom. Jer, dobit takvih centara je često tek nekoliko postotaka i makar su u tim danima mušterije navalile u Praktiker, bilo je očito da on plaća - gubitkom.

Sve je postalo još gore 2009. kada se u Europu ozbiljno počela širiti kriza. U mnogim zemljama gdje je Praktiker imao podružnice više nitko nije pomišljao obnavljati kuću ili da mu sad treba nova bušilica, a i u Njemačkoj je stanje postajalo sve teže. Povrh toga, Praktiker je 2007. preuzeo jednog od konkurenta na njemačkom tržištu, lanac Max Bahr ali su se očekivanja od "sinergije" te fuzije tek dijelom ispunile.

Grabež je već počeo

Prije dvije godine, 2011. je dugogodišnji predsjednik uprave Wolfgang Werner objavio kako više neće obavljati tu dužnost i na njegovo mjesto je došao Thomas Fox. On je odmah prestao s onim zlokobnim akcijama "20% na sve", a preko nedavnog konkurenta je pokušao formirati dvije skupine; "jeftini" Praktiker i "bolji" centar za uređenje doma pod markom Max Bahr.

Ali kriza je postajala sve ozbiljnija tako da niti Fox nije dugo izdržao: već u svibnju 2012. je on zamijenjen Kay Hafnerom (bivšim direktorom lanca Hertie) i kako bi se napunila blagajna - opet su počele akcije "20% na sve (osim na hrane za životinje)". Doduše, bilo je i inačica te akcije poput "20% na sve osim na ono što ima utikač" pa se ponekad morala umiješati i policija jer su neki pametnjakovići električnim bušilicama koje su željeli - odrezali utikač pred blagajnom.

Već je u veljači ove godine turska podružnica ovog lanca, Praktiker Yapi Marketleri A.S. proglasila stečaj a 10. srpnja je i njemačka centrala objavila kako je prezadužena i nije sposobna plaćati sva potraživanja. Jedina utjeha jest da se to ne odnosi na lanac Max Bahr koji će i dalje poslovati, ali već je počela jagma za halama i površinama na kojima su smješteni prodajni centri lanca Praktiker.

Hale Praktikera su zapravo u prosjeku nešto manje nego one od konkurencije, ali je osobito lanac Hagebau zainteresiran za kupnju. Jer, i Praktiker je na svojoj koži okusio koliko je žestoka konkurencija u ovom sektoru i logika preuzimanja tih centara nije samo širenje vlastite mreže - nego treba i spriječiti da se te filijale ne dočepa netko drugi.