Supruge boraca pukovnije Azov nastoje spasiti svoje muževe

Oni su u teškoj situaciji, ali ne gube živce. Tako svijet zahvaljujući brojnim video-uključenjima vidi ukrajinske borce koji su u ruskom okruženju u čeličani Azovstal u Mariupolju. Slično se drže i njihove supruge koje ovih dana obilaze Europu nastojeći spasiti svoje muževe. Po ukrajinskim navodima je u međuvremenu više od 260 ukrajinskih vojnika napustilo čeličanu. DW je prije toga u Kölnu razgovarao s nekima od supruga.

„U Azovstalu se ne vodi rat, tamo se hladnokrvno ljude masakrira", kaže Julia Fedosjuk. Njezin muž Arsen je jedan od više stotina boraca koji su se utvrdili u bunkerima čeličane. „Stalno ima zračnih napada, bombardiranja, u kojima se pogađa i prostorije s ranjenicima", kaže Julia. Ciljano se napada i izvore vode, pri čemu se čak ne radi o pitkoj vodi, naglašava ona.

„Snage su na izmaku"

Julijin muž je ranjen. U trenutku razgovora nije bilo jasno hoće li on moći napustiti čeličanu. Akcija je u međuvremenu počela evakuacijom jedne veće skupine – rusko ministarstvo obrane je objavilo primirje za Mariupolj kako bi se ranjene vojnike izvuklo iz čeličane. Nejasno je koliko je još boraca u čeličani Azovstal. Proteklih dana su nakon više pokušaja posredovanja iz Azovstala evakuirani civili. Ali, na ukrajinskoj strani vlada nepovjerenje. „Ostali su samo oni koji se boje da će biti odvezeni u Rusiju i tamo ubijeni", kaže supruga ukrajinskog vojnika.

Julia Fedosjuk obilazi Europu skupa s Katerinom Prokopenko. Njezin muž Denis, pukovnik Ukrajinske nacionalne garde i pukovnije Azov, jako je poznat u Ukrajini, a predsjednik Zelenski ga je u ožujku odlikovao ordenom „Junak Ukrajine". Katerina priča da svakodnevno kontaktira s mužem, ali da su razgovori uvijek kratki i suhoparni. Poruka je da je jako teško, ali da će izdržati. „Stanje je kritično. Ja u njegovim audio-porukama osjećam da su snage na izmaku. To se događa kad čovjek samo jednom na dan jede i pije", kaže Katerina Prokopenko.

Obje žene su mlađe od 30 godina. Kad je rusija krajem veljače napala Ukrajinu one su bile u Kijevu, pripovijedaju one, i kao volonterke su pomagale ukrajinskoj vojsci i skupljale novac za opremu. Odlazak u inozemstvo nije nikad planiran. Kažu da bi se rado odrekle sigurnosti u Europi i otišle svojim muževima u čeličanu Azovstal – kad bi to bilo moguće. Ali, i ovdje one imaju zadaću: „Glasno upozoravati na problem, moliti pomoć i pripovijedati istinu."

Tko je kriv za opsadu Mariupolja?

U to pripada, primjerice, pitanje kako je došlo do toga da je ruska vojska potpuno okružila ukrajinske borce u Mariupolju. „Krivi su zapovjednici okolnih mjesta koji su odustali od obrane i tako omogućili brzo okruženje Mariupolja", kaže Julia Fedosjuk. Predsjedniku Zelenskom kao vrhovnom zapovjedniku ne predbacuje ništa. Ali, apelira na Zelenskog da „još više o tomu govori, da više pregovara, više zahtijeva".

Dosad najveći uspjeh ovih mladih žena je bila audijencija kod pape Franje u Vatikanu početkom svibnja. U tomu su pomogli osobni kontakti, priča Julia Fedosjuk. Ona je suradnica u uredu jednog ukrajinskog parlamentarnog zastupnika, čiji otac je ukrajinski veleposlanik u Vatikanu. Od ideje da napiše pismo papi s molbom da pomogne na kraju je nastao susret s papom. „Naš najvažniji cilj je osloboditi naše muževe i sve druge koji su u čeličani Azovstal", kaže Fedosjuk.

U novijoj povijesti čovječanstva je bilo puno primjera opsade gradova i drugih mjesta. Ali, supruge boraca iz Mariupolja ne drže puno do povijesnih usporedbi. Borba za Azovstal je u dvojakom smislu simbolična, kaže Julia Fedosjuk. „Bez obzira kako će sve na kraju završiti, Ukrajina je već pobijedila, u moralnom smislu u svakom slučaju." Ona se jako nada da će Zapad nadvladati svoju bespomoćnost.