Sustavna diskriminacija homoseksualaca u Bundeswehru

«Ne mogu vjerovati da se ovo događa - osjećam se kao da sanjam», poručio je okupljenima 77-godišnji Dierk Koch s govornice na posebnom skupu u njemačkom Ministarstvu obrane proteklog četvrtka (18.09.2020.) u Berlinu.

1964. Dierk Koch je bio 21-godišnji marinac, tada je s drugim pripadnicima njemačkih oružanih snaga trebao otputovati na Olimpijske igre u Tokiju. Nekoliko tjedana prije puta, bez upozorenja, pozvao ga je zapovjednik i rekao mu da on ne ide u Tokio i da je otpušten.

Kochov jedini «zločin»? On je gay. "Ne možemo slati ljude poput vas u svijet da predstavljaju njemačke oružane snage," poručeno mu je tada. "Moj svijet se srušio", prisjeća se Koch tog nemilog događaja više od 50 godina kasnije. Njegov slučaj je među onima koje je njemačko Ministarstvo obrane dokumentiralo u svom izvještaju o odnosu prema homoseksualnim vojnicima u njemačkim oružanim snagama (Bundeswehr) od 1955. do 2000. godine.

Nakon predstavljanja izvještaja, ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer obećala je da će novi nacrt Zakona o rehabilitaciji vojnika-homoseksualaca, koji su bili suočeni s diskriminacijom, biti usvojen u parlamentu u roku od idućih 12 mjeseci. Ali što se točno navodi u izvještaju i kako će vlada ispraviti nepravde iz prošlosti?

"Sustavna diskriminacija"

Homoseksualni pripadnici Bundeswehra su prvi put zakonski zaštićeni od diskriminacije u Njemačkoj vojsci 2000. "Nemojmo okolišati", rekla je njemačka ministrica obrane: "U Bundeswehru su homoseksualni vojnici u dvadesetom stoljeću sustavno diskriminirani. To je tada bilo pogrešno i sada je pogrešno. I zato se ispričavamo!”

Izradu izvještaja je inicirala Ursula von der Leyen - prethodnica Annegret Kramp-Karrenbauer na dužnosti ministrice obrane.

Autor izvještaja, potpukovnik Klaus Storkmann, intervjuirao je oko 60 ljudi, uglavnom vojnika koji su služili u Bundeswehru prije 2000. godine, kako bi izradio dokument koji je dobio naslov "Tabu i tolerancija: postupanje s homoseksualnošću u Bundeswehru od 1955. do 2000."

Što stoji u izvještaju?

Priče o otpuštanju iz vojske, poput Kochove, nisu bile rijetke - prisilni medicinski pregledi također su bili česti, kao u slučaju bivšeg vojnika Chrisa, čiji slučaj nije «ušao» u izvještaj. Chris je napustio vojsku 1992. godine nakon što je poslan u vojnu bolnicu na medicinske pretrage kada se ispostavilo da je homoseksualac. On je rekao da priče navedene u izvještaju za njega "nisu iznenađujuće".

"Predstavnici Ministarstva obrane mjesecima su se sastajali s QueerBW-om”, kaže glasnogovornik ove grupe Sven Bäring za DW. QueerBW je skupina koja zastupa interese homoseksualaca koji su u vojnoj službi. 25-godišnji Bäring, koji je također govorio na prošlotjednom skupu u Ministarstvu obrane, i sam je tematizirao diskriminaciju kojoj je bio izložen. "Čak i kada su zakonski zaštićeni - ljudi i dalje imaju strah od diskriminacije", objasnio je Bäring.

Pitanje tolerancije

Vojni povjesničar Storkmann htio je u svom izvještaju istaknuti i priče o toleranciji, ali svakako i one o diskriminaciji do kojih je došao tijekom istraživanja. Rekao je da, iako je sustavna diskriminacija bila široko raširena, svjedočenja vojnika u 80-im i 90-im godinama prošlog stoljeća pokazuju da su homoseksualci često - ponekad i prešutno - prihvaćani onakvima kakvi jesu.

Bivši vojnik Chris rekao je za DW da misli da je to bio odraz promjene morala u Njemačkoj u cjelini. "Svijet se jednostavno mijenjao", rekao je Chris. "Tolerancija i svijest o postojanju homoseksualaca rasla je u normalnom društvu tako da ni vojsku to nije moglo mimoići."

Otkriveno seksualno nasilje

Izvještaj također ispituje slučajeve seksualnog zlostavljanja u vojsci u drugom dijelu 20. stoljeća. "Biti žrtvom seksualnog napada bio je veći tabu nego biti homoseksualac", napomenuo je Storkmann u sažetku izvještaja. Bilo mu je jasno da studija pravi razliku između seksualnog nasilja i slučajeva kada je sporazumni seks između muškaraca dovodio do javnog "očitovanja". Ali nejasno je zašto je u studiji o diskriminaciji vojnika- homoseksualaca uključeno seksualno nasilje kao jedna od njenih komponenti.

"Obje teme su nevjerojatno važne, ali zaslužuju da ih se posebno tretira", kaže Chris. Mnogi homoseksualci se suočavaju s diskriminacijom od strane onih koji vjeruju da su homoseksualci seksualni predatori.

Ministrica Kramp-Karrenbauer nije potvrdila (ali ni demantirala) hoće li njezin resor istražiti navedene slučajeve seksualnog nasilja u vojnim redovima koji su na svjetlo dana izbili objavom ovog izvještaja.

"Pink-washing"?

Kritičari tvrde da će izvještaj imati smisla tek kad se poduzmu konkretne akcije kako bi se žrtve nasilja i diskriminacije dobile reparacije za ono kroz što su morali proći u prošlosti. "Ovo mi se čini kao "pink-washing”, rekao je jedan vojnik u aktivnoj službi, koji ne želi biti imenovan. "Pink-washing” je izraz koji se odnosi na poteze vlada ili korporativnih organizacija koje reagiraju npr. na pritužbe LGBT+ zajednice, a da pritom aktivno ne doprinose promjenama. Pojednostavljeno rečeno: da se radi samo o alibiju i identifikacija s homoseksualcima samo kako bi se stekao dojam da se radi o tolerantnoj organizaciji.

Kramp-Karrenbauer je na skupu pojasnila što se želi postići novim zakonom, uključujući formalno i rehabilitaciju onih koji su bili suočeni s pravnim postupkom samo zbog toga što su (bili) homoseksualci, ali i isplatu financijske odštete za sve one koji su zbog toga bili otpušteni ili ih se «zaobišlo» prilikom napredovanja  karijeri.

"Ne možemo ispraviti svaku nepravdu"

Ali lociranje i pronalazak svih osoba, pogođenih sustavnom diskriminacijom u Bundeswehru, neće biti lak zadatak."Bit će nemoguće pronaći svaku žrtvu diskriminacije povijesnih razmjera", priznala je Kramp-Karrenbauer i dodala:"Ne možemo ispraviti svaku nepravdu."

Chris, koji sada živi u inozemstvu, kaže da možda ne bi ni bio upoznat s planovima da ga nije kontaktirala njegova skupina QueerBW - koja djeluje neovisno o Ministarstvu obrane. Ali i Chris i Dierk Koch, marinac koji je otpušten 1964. godine, kažu da su formalne isprike i priznanja nepravdi iz prošlosti važnija od bilo kakvih novčanih odšteta i reparacija.

"2019. su mi iz Ministarstva obrane poručili da mi se ne mogu formalno ispričati zbog otkaza", rekao je Koch. "Dakle, činjenica da je ministrica obrane sada priznala da je to bilo pogrešno i ispričala mi se – jako mi puno to znači."