Suđenje za genocid pred seoskim sudom
18. lipnja 2012
U maloj sali u općini u Kigaliju je zagušljivo i vruće. Unatoč tome, sva su mjesta u gledalištu popunjena. Na tribini sjedi pet muškaraca i žena u šarenoj odjeći. To su suci tradicionalnih "gacaca" sudova. Bogati poslovni čovjek Hasinaporo Rwigara stoji pred sucima i čita optužnicu. On tuži 11 muškaraca zbog pljačke njegovog skladišta. 1994. godine su pripadnici nacionalne skupine Hutu ubijali pripadnike manjine Tutsi i krali imovinu onih koji su, poput Rwigare, uspjeli na vrijeme pobjeći. Rwigara je tada bio u izbjeglištvu u inozemstvu. Sada se vratio u domovinu i traži pravdu.
1,9 milijuna slučajeva u 10 godina
Ovo je bio jedan od skoro dva milijuna slučajeva koji su se našli pred "gacaca" sudovima koji su uvedeni 2002. sa zadaćom da rasvijetle genocid izvršen 1994. Tada su pripadnici Hutua u samo stotinu dana ubili oko 800.000 osoba, uglavnom Tutsija. No, izvođenje počinitelja pred sud nije bilo lako. Redovni sudovi bi tim postupcima bili zatrpani nekoliko desetljeća. Zato je Ruanda ponovo uvela tradicionalni oblik pravosuđa: narodne sudove. Njihove su zadaće bile utvrđivanje istine, ubrzavanje sudskih postupaka i pomirenje.
Više od 12.000 "gacaca" sudova širom zemlje omogućilo je rješavanje ogromnog broja slučajeva u relativno kratkom vremenskom razdoblju, ističe ruandski ministar pravosuđa Tharcisse Karugarama. Prema njegovom mišljenju, ti su sudovi stvarno jedinstveni na svijetu. Ni u jednom drugom pravosudnom sustavu nikada nije uspjelo rješavanje 1,9 milijuna slučajeva u samo deset godina. U 30 posto predmeta optuženici su oslobođeni krivnje. Ostali su osuđeni na zatvorske kazne između pet i 25 godina. Osuđenici sada sjede u prepunim zatvorima ili su se već vratili u svoja sela, u susjedstvo članova obitelji žrtava.
Suci bez pravnog obrazovanja
"Gacaca" sudovi u Ruandi imaju dugu tradiciju. Oni već stoljećima rješavaju sporove u selima. Suce koji predsjedaju tim sudovima bira se unutar same zajednice. Glavni je kriterij pravednost i poštenje izabranoga. Većina takvih sudaca nema nikakvo pravno obrazovanje. Pa ipak im se povjerilo rješavanje složenih slučajeva genocida. Upravo to je kritizirala organizacija za ljudska prava Human Rights Watch u svom izvješću iz 2011. godine. Ona je smatrala da "gacaca" sudovi zbog nedostatka profesionalnosti ne ispunjavaju međunarodne standarde za pošteno suđenje. "Mislim da je čak i uz najbolju volju nerealno očekivati od ljudi koji uopće nemaju pravno obrazovanje da korektno postupaju u tim slučajevima", kaže Carina Tertsakian iz organizacije Human Rights Watch. Ona također upozorava da na tim sudovima ne postoji zajamčeno pravo na odvjetnika.
No, to ruandska vlada nije smatrala problematičnim. Ministar Karugarama ističe da pravo na branitelja u suđenjima pred "gacaca" sudovima uopće nije nužno. Jer, kako objašnjava, većina zločina je izvršena javno tako da se lažne izjave svjedoka mogu odmah pobiti: "U to doba je većina ljudi bila ponosna što ubija i to je činila javno. Dakle, imamo direktne svjedoke. Ne mora se studirati pravo da bi se znalo da li ono, što oni izjavljuju, odgovara istini."
Veliki korak u nacionalnom pomirenju?
"Gacaca" sudovi službeno se ukidaju 18. lipnja 2012. Ruandska vlada ocjenjuje da su oni ispunili svoju svrhu što se tiče nacionalnog pomirenja, i to daleko bolje nego što se prvotno očekivalo. U prilog tome se navodi da žrtve i počinitelji genocida zajedno žive u svim dijelovima zemlje.
Biskup Jihn Rucyahana je predsjednik ruandske Komisije za nacionalno jedinstvo i pomirenje. Za njega su "gacaca" sudovi posebno važni jer su ljudima pružili priliku da govore o preživljenome i kaže: "Time je proveden proces zacjeljenja rana. Osim toga, ti su sudovi omogućili da počinitelji snose odgovornost za svoja djela i da žrtve dobiju šansu da im oproste."
No, upućeni vjeruju da je mir u Ruandi samo posljedica čvrste ruke kojom upravlja sadašnja vlada. Recimo, na tisuće počinitelja je pobjeglo u susjedne zemlje kako bi izbjegli izlazak pred "gacaca" sud. Pa ipak su i kritičari i pristaše ovih sudova jedinstveni u mišljenju da je njihovo osnivanje bilo važan korak u smjeru nacionalnog pomirenja.