Sve žešća mržnja na muslimane u Europi

Govori zamišljeno i uz stanke: "Jednom, prije više godina, je netko naštrcao kukaste križeve na zidu i prozorima naše zgrade, svaki po dva metra veliki“, svjedoči nam imam A. o napadima na njegovu džamiju u jednom manjem gradu na zapadu Njemačke. To je tek jedan od mnogih. Jesu li proteklih godina napadi postali češći? „To mogu jasno potvrditi“, kaže. U ljestvici od jedan do deset, prije bi mržnju i napade procijenio na dva - danas na šest ili sedam. I na naslovnoj fotografiji je napad na jednu džamiju u Dormagenu 2014., ne na džamiju koju vodi imam A. - koji želi i da njegovo ime i mjesto ostanu anonimni.

Netrpeljivost prema muslimanima, baš kao i prema židovima je postala svakodnevica u Njemačkoj. Prema statistikama njemačkog ministarstva unutrašnjih poslova je u ovoj zemlji 2020. zabilježeno 1026 krivičnih djela mržnje protiv muslimana, a to su tek prijavljeni slučajevi. A Njemačka nije usamljeni slučaj u Europi gdje su muslimani sve češće i intenzivnije izloženi mržnji i prijetnjama, osobito mržnji u internetu.

„Sve grublji jezik"

Posebni povjerenik Vijeća Europe za borbu protiv antisemitizma i netrpeljivosti protiv muslimana Daniel Höltgen je od muslimanskih udruga u osam europskih zemalja zatražio informacije o razmjerima mržnje i izljeva mržnje kao svojevrsno preliminarno istraživanje tih slučajeva u čitavoj Europi. „Ovi rezultati nisu niti potpuni, niti reprezentativni“, kaže o svojim podacima. Ali su svakako „poticaj za daljnje istraživanje“: jer većina udruga smatra kako nadležna tijela moraju učiniti mnogo više.

Jasno je kako su napadi u internetu i socijalnim mrežama za muslimane „barem podjednako prijeteći kao i tradicionalni oblici diskriminacije na ulici ili verbalni napadi“. Höltgen govori o „sve grubljem“ i „veoma oštrom jeziku“. To postaje sve gore, a i shvaća se kao sve veća prijetnja. U međuvremenu se već „prijeti i smrću, tu je i očiti rasizam i pozivi na nasilje. To su već posve očito djela koja sežu u krivični zakonik. Dakle tu se ne radi tek o slobodnom izražavanju mišljenja.“

Vjernici u strahu

Imam A. svjedoči i o posljedicama takvih izlijeva mržnje: nakon kukastih križeva na džamiji se drastično smanjio broj vjernika koji dolaze na molitvu: prije ih je dolazilo stotinjak, nakon toga ih je došlo tek desetak. Prije svega mladi se nisu usuđivali u džamiju. Kaže i da je policija povela istragu zbog kukastih križeva, zajednica vjernika se pobrinula i za video-nadzor, a na koncu je džamija preselila na drugo mjesto koje se bolje može nadzirati.

Imam nam svjedoči i o pismima koje neprestance prima: “Go home”, samo piše. Ili “Tu nemate što tražiti”. „Pisano je strojem ili je nalijepljeno od riječi iz novina. Takva pisma primamo gotovo redovito“. Ponekad su tu i karikature proroka Muhameda. Elektronske prijetnje ovaj imam rjeđe prima, možda zato jer je to tek ruralno područje.

"Stvarno opasne izjave"

Dojam Höltgena jest kako se najveći broj izlijeva mržnje zapravo nikad ne prijavljuje. Pogođeni muslimani ili ne znaju, kome da to uopće jave ili na žalost žive u uvjerenju kako prijava nema smisla jer se ionako neće ništa promijeniti. I još jedno saznanje istraživanja: “Najveći dio tih poruka mržnje se šalje anonimno, ali tu je sve manje srama. Da tako kažemo, sve se više smatra prihvatljivim na socijalnim mrežama pisati i doista opasne i rasističke izjave. A to je zabrinjavajuće.”

Dojam posebnog povjerenika Vijeća Europe jest kako je internet previše “prostor bezakonja”, a to onda utječe i na potencijalne sljedbenike takvih djela. Höltgen podsjeća i kako su se zločinci iz Hallea 2019. na internetu čak i hvalili svojim nedjelima. On ukazuje da zapravo postoje propisi EU koji još od konca 2020. internetske službe smatra odgovornima za sadržaje onoga što se objavljuje na njihovoj platformi i u tome se mora ustrajati. "Te platforme se moraju držati naših zakona.”

"Ugrožavanje demokracije"

Predsjedavajući Središnjeg vijeća muslimana u Njemačkoj Aiman Mazyek smatra kako je mržnja protiv muslimana još “razmjerno nova pojava”, ali kako se posljednjih godina “masivno povećao”. Samo u 2020. je u Njemačkoj bilo preko tisuću krivičnih djela, među kojima su i napadi na gotovo 150 džamija. On se nada kako će istraživanje Vijeća Europe biti poticaj više učiniti protiv te mržnje. Na koncu, tu se baš kao i kod antisemitizma i rasizma uopće, radi o ugrožavanju slobode i demokracije, smatra Mazyek.

Predstavnik Vijeća Europe nerado daje procjenu politike pojedinih država Europe, ali spremno izražava hvalu Njemačkoj gdje je ministar unutrašnjih poslova Horst Seehofer prošlog rujna potakao osnivanje “Stručne skupine za netrpeljivost protiv muslimana.” Tu mjeru smatra primjerom za čitavu Europu i može samo “savjetovati drugim državama nešto slično.”

Istraživanje Höltgena nije reprezentativno jer je provedeno u samo osam od 47 zemalja Vijeća Europe. No među njima su ipak i države koje imaju značajnu zajednicu muslimana poput Francuske, Velike Britanije, Njemačke i Austrije. Najavio je kako će Europska komisija protiv rasizma i netolerancije (ECRI) uskoro predočiti dvije preporuke političarima, do konca 2021. za borbu protiv antisemitizma, a početkom 2022. i za borbu protiv mržnje na muslimane. “Takve opće preporuke političarima su inače veoma rijetke”, kaže nam.

Imam A. se pak nada kako bi neki političar mogao konačno svratiti u njegovu džamiju ili pak novinar. “Mi nismo tu nekakva crna rupa. Mi sasvim normalno pripadamo ovdje.”