Sve za pobjedu i medalju
28. rujna 2011
Bio je to razrađen dopinški sustav koji su nadzirali visoko pozicionirani medicinari, a koji je blagoslovila politika. „Može se bez daljnjega govoriti o istraživanju anabolika koje je subvencionirala država. Kao obrazloženje često je navođeno da se želi biti na istoj razini s DDR-om“, izjavio je prilikom predstavljanja studije profesor Giselher Spitzer s berlinskoga Humboldtovog sveučilišta. Studija je provedena u suradnji s Westfalskim Wilhelmovim sveučilištem iz Münstera.
Svjedoci odnosno dopingirani sportaši kojima je zajamčena anonimnost često su spominjali ključnu rečenicu koju su im govorili sportski funkcionari i treneri: „Bez anabolika ti nemaš nikakve šanse.“ Za medalje i pobjede se činilo (gotovo) sve – samo su maloljetne osobe i žene bile tabu u tom „sustavnom dopingu“, kako je rekao profesor Spitzer.
Nije se vodilo brigu o zdravlju
Studija se temelji na brojnim arhivskim dokumentima i iskazima svjedoka, bilo da su sami bili sportaši ili su u to vrijeme radili na području dopinških istraživanja. Prema navodima profesora Spitzera studija ima oko 500 stranica i za nekoliko tjedna bi trebala biti objavljena i u tiskanom izdanju i na Internetu, na stranici Saveznog instituta za sportsku znanost (www.bisp.de).
Savezni institut za sportsku znanost (BISp) sa sjedištem u Bonnu, koji je koordinirao studiju sveučilišta iz Berlina i Münstera, ulogu koordinatora je imao i u „istraživanju anabolika, testosterona i drugih tvari prikladnih za doping“, a ta su istraživanja provođena između 1972. i 1990. godine. Dok se izbjegavalo dopingiranje maloljetne mladeži i žena, kod muškaraca se nije čak previše obraćalo pozornost ni na zdravlje. „Najpotresnije za istraživačku skupinu je bilo da su na početku istraživanja anabolika utvrđene nedvojbene štete po zdravlje muškaraca“, izjavio je profesor Spitzer. Ali, sportski djelatnici nisu na to obraćali pozornost jer bi to značilo i prestanak dopingiranja sportaša.
Doping, iako nije bio na popisu
Neslavni vrhunac je „dopinški fenomen“, kako ga naziva profesor Spitzer, dosegao 1976. uoči i za vrijeme Olimpijskih igara u Montrealu. Ukupno 1.200 injekcija sa supstancijama berolase i thioctacid dano je njemačkim plivačima, lakoatletičarima i biciklistima. „To je bio doping, iako se on tada nije nalazio ni na jednom popisu zabranjenih sredstava“, kaže profesor Spitzer.
Profesor sportske medicine Wildor Hollmann, koji je od 1970. do 1992. na Saveznom institutu za sportsku znanost vodio Stručni odbor za medicinu, odlučno odbacuje sve navode studije.
Autor: aj / dpa, SID
Odg. urednik: N. Kreizer