Tado Jurić: Političarima iseljavanje odgovara
8. srpnja 2021
Hrvatsku trese još jedna u nizu velikih korupcijskih afera. Policija i USKOK, nakon dugog praćenja i prisluškivanja, krenuli su u kidanje zagrebačke klijentelističke mreže u čijem je središtu, prema dostupnim informacijama, donedavno bio pokojni gradonačelnik Milan Bandić. Dok jedni u svemu vide tračak nade, drugi, poučeni ranijim iskustvima, misle da se ništa neće promijeniti. A upravo su potonji najskloniji napustiti zemlju u kojoj su rođeni.
Da je korupcija višestruko povezana s iseljavanjem stanovništva, utvrdio je dr. Tado Jurić, docent s Hrvatskog katoličkog sveučilišta. I pri tome kaže da je korupcija učinila više štete hrvatskom nacionalnom identitetu nego što je oštetila gospodarstvo. U svojoj je studiji koristio Indeks percepcije korupcije kojeg objavljuje Transparency International, no još važnije - sa suradnicima je anketirao i šefove malih, srednjih i velikih tvrtki. Dvije trećine ih je, objašnjava za Deutsche Welle, reklo da znaju za slučajeve tvrtki koje podmićuju na lokalnoj ili nacionalnoj razini te da za stanje u društvu krive političke stranke, ratne profitere, bankare i sudove.
„U ranijoj studiji smo dokazali da ljudi iseljavaju zbog korupcije, no sada se pokazalo da korupcija raste s iseljavanjem. Kako odlaze kritičari, kritiziranima je lakše. Odlaze oni koji žele promjene. Istovremeno se smanjuje broj nezaposlenih. Političarima iseljavanje odgovara“, navodi Jurić.
A kamo Hrvati odlaze? „Njemačka i Irska se u Hrvatskoj nekako stavljaju u isti koš. No u Irsku je od 2012. godine iselilo 20.000, isto toliko u Austriju te isto toliko u Švedsku s ostalim zemljama. Istovremeno je u Njemačku otišlo 310.000 ljudi." Jurić nadalje objašnjava da se u istom vremenskom okviru u Hrvatsku doselilo 125.000 ljudi, no samo ih trećina ima hrvatsko državljanstvo.
Iseljavaju se pretežno građani hrvatske nacionalnosti
Iako se u demografskim istraživanjima isključivo govori o iseljavanju hrvatskih građana, uslijed čega se stvara percepcija da zapravo ne iseljavaju nužno Hrvati, Jurićeva studija pokazuje da je nedvojbeno riječ o iseljavanju Hrvata.
„To ne kažem zbog neke ksenofobije, već zbog teze da se iz Hrvatske navodno iseljavaju pripadnici drugih nacionalnosti. No s druge strane, hrvatske katoličke misije u Njemačkoj i Austriji imaju vrlo precizne podatke. Zato što ljudi obavljaju sakramente, odlaze u misije, prijavljuju se", objašnjava autor studije „Istraživanje o korupciji u Hrvatskoj - mjerenje korupcije".
Hrvatska, pokazuje se to posljednjih godina, nema točne podatke o iseljavanju, jer se državni statističari oslanjaju na broj ljudi koji su odjavili prebivalište u domovini. Zato se njemački i hrvatski podaci razlikuju godišnje od 20 do 80 posto, upozorava naš sugovornik. Dodajmo i da velik dio iseljenika u Irsku ne odjavljuju prebivalište kako bi u Hrvatskoj ostvarivali pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu, što im čak i na svojim web stranicama savjetuju agencije za pronalaženje posla u toj zemlji.
Kako do točnijih brojki?
Zbog toga je Jurić pribjegao alternativnim metodama: procjeni po potrošnji vode i digitalnoj demografiji. „Potrošnja vode je stabilna i zna se koliko jedna osoba potroši pa smo dokazali da je u Slavoniji 120.000 ljudi manje nego što pokazuju državni podaci. To ne iznenađuje jer znamo da je tamo prijavljeno puno Hrvata koji žive u BiH i Srba koji žive u Srbiji te Hrvata koji su otišli u Njemačku, a nisu se odjavili.“
Osim toga, Jurić i suradnici su kroz tri godine analizirali koliko ljudi u Njemačkoj koristi Facebook na hrvatskom jeziku. Primjerice za München, ta je brojka godišnje rasla za desetak tisuća, što treba interpretirati uz ograničenja koja ova metoda ima. „Ti podaci odgovaraju podacima katoličkih misija. Naši iseljenici su u godinama koji koriste društvene mreže, to su gastarbajteri milenijalci", kaže ovaj znanstvenik koji je sliku zaokružio podacima Google trendsa koji bilježi porast pretraga za upite poput „hrvatska nastava“, „katolička misija“ ili „misa na hrvatskom“.
S druge strane, došlo se do otkrića da Nijemce, kada je o doseljenicima iz Hrvatske riječ, najviše zanima jesu li Hrvati muslimani te koliko Hrvata koristi socijalnu pomoć. To, kaže Jurić, otvara nove teme za istraživanje i napominje da Njemačka, za razliku od Hrvatske, ima Institut za digitalnu demografiju.
Nacionalni identitet
„Hrvati, pogotovo mlađe generaciji, počinju doživljavati hrvatski nacionalni identitet prevarom kojom politička kasta manipulira kako bi se bogatila i zadržavala sebe na položaju. Korupcija uvijek poručuje da se bogati bogate, a da siromašni postaju još siromašniji. U zdravom društvu varalice se moraju kazniti, a trud se mora nagraditi. U Hrvatskoj je obrnuto“, navodi Jurić i dodaje da se „sitna“ građanska korupcija smanjila, dok je narasla elitna korupcija. Posljedica elitne korupcije je nestajanja osjećaja zajedništva i solidarnosti, a koji bi trebao biti temelj društva.
„Pokušava nam se podvaliti teza da smo svi pokvareni, a to nije točno. Većina hrvatskih građana ne želi se obogatiti se preko noći, već želi miran i siguran život, da može od rada prehraniti obitelj“, obrazlaže Jurić navodeći i fenomen revolta elita: „Elite svakodnevno kroz medije kritiziraju medije, institucije i građane. Kada izražavate bunt protiv građana, zar to nije teatar apsurda? Političar mora biti spreman na kritiku. Neupitno je da korupcija postoji i u Njemačkoj, no tamo ona ne dovodi do toga da su građani osiromašeni. Uz to, ovdje je korupcija dovela do iseljavanja radnika, a tamo nije."
Kritike Njemačkoj i EU-u
Od devedesetih do sada hrvatske elite nisu bile na visini zadatka, društvo se, umjesto na modernizaciju, fokusiralo na ideološke sukobe, a što je jak čimbenik iseljavanja. „S jedne strane strukturni pesimizam, a s druge strane Njemačka koja šalje poruke da je atraktivna, da pruža priliku za napredak. Mlad čovjek će sigurno izabrati lažni sjaj Njemačke“, navodi Jurić iznimno kritičan prema politikama Europske unije, iako smatra da je EU najbolji okvir za Hrvatsku.
Dodaje da je sloboda kretanja bez zajedničkog zdravstvenog sustava i minimalne plaće na razini EU – licemjerna politika. „Njemačka sigurno može utjecati na smanjenje korupcije u Hrvatskoj, no trebaju joj mladi ljudi. A naš svaki mladi čovjek košta društvo od 50 do 150 tisuća eura pa je Hrvatska Njemačkoj darovala 18 milijardi eura kroz obrazovanje. EU dopušta da jezgra isisava periferiju, što je izravno protiv kohezijske politike.“
Jedno od mogućih rješenja jest obeštećenje koje bi zemlje poput Njemačke isplatile Hrvatskoj. Uostalom, Jurić se zalaže i da Zagreb dva posto prireza ulaže u obnovu hrvatske periferije iz koje izvlači mlade i perspektivne ljude. No ujedno i naglašava da trenutni model isisavanja radne snage iz europske periferije ima kratak rok trajanja te da će Unija za nekoliko godina ovisiti o radnicima uvezenima iz neeuropskih zemalja, što otvara i pitanje povećane cijene njihove integracije.