Teror truje misli

Teror ovakvih razmjera nas ostavlja bez riječi - svejedno dolazi li s lijevog ili desnog krila političkog spektra, svejedno je su li počinitelji fundamentalisti ove ili one religije, da li se radi o organiziranoj grupi ili nekom poludjelom pojedincu. A žrtvama je pogotovo svejedno za koju ideju ili u ime čega su oni ubijeni ili ranjeni. Žrtve terora su nedužne. I upravo to je ono što teror čini tako odvratnim - sasvim svejedno tko je počinitelj.

Teror se osim toga odlikuje svojim djelovanjem i na širi krug ljudi osim na neposredne žrtve. Teror, naime, proizvodi strah. Čovjek se počinje pitati: da li su grad u kojem živim, zrakoplov kojim letim ili priredba koju želim posjetiti možda sljedeći ciljevi napada? Političari uvijek kažu da mi ni u kom slučaju ne smijemo promijeniti naše ponašanje iz straha od terorističkih napada. Jer bi to značilo da je teror već pobijedio. I to je točno.

Ali teror pričinja još i veći strah - strah od mogućih počinitelja. Da li je moj susjed ili čovjek koji pored mene stoji u tramvaju možda opasan? Možda zato što nosi bradu? Ili zato što je drugačije obučen? Možda zato što izgleda kao musliman, ili naprosto kao stranac? Tu se sasvim jasno vidi: teror truje naše misli, naš način razmišljanja! Strahovi proizvode predrasude, a ekstremni strahovi čak i fobije. A to se u slobodnim, demokratskim društvima ne smije dozvoliti!

Kao što su već ranije pokazali posljednji izborni uspjesi stranaka koje su neprijateljski raspoložene prema muslimanima ili strancima općenito u mnogim europskim zemljama, tako su i prvi sati nakon terorističkih napada u Norveškoj ukazali na to u kojoj mjeri je mišljenje u Europi već zatrovano. Sve se tako lijepo uklapalo u unaprijed posloženu sliku: Norveška sudjeluje u vojnoj misiji međunarodnih snaga u Afganistanu i u zračnim napadima NATO-a u Libiji. Pa jasno je da kao bombaš u vladinoj četvrti u Oslu u pitanje dolazi samo neki musliman. Dva i pol sata kasnije masakr u omladinskom kampu - zaključak je jasan: zar gotovo istovremeno ubijanje na više različitih mjesta nije oduvijek bio zaštitni znak Al Kaide?

Pa čak ni nove vijesti koje su (22.7.) tijekom večeri stizale nisu tzv. stručnjake za pitanja terorizma, koji su svoje stručno mišljenje davali u udarnom programu njemačke televizije, mogle poljuljati u njihovom uvjerenju. Recimo to da je počinitelj uhićen i da ima norveško državljanstvo. Odgovor: pa to su u međuvremenu dobili mnogi muslimanski useljenici. Ili druga vijest, da je počinitelj plavokos i plavook. Odgovor: pa to je sigurno neki Norvežanin koji je kao konvertit prešao na islam. Konvertiti su uvijek posebno radikalne pristalice neke vjere - u Njemačkoj je to poznato barem otkako je prije četiri godine otkrivena teroristička tzv. "Grupa iz Sauerlanda".

Što li su brojni muslimani koji mirno žive u Njemačkoj osjećali kada su pratili takva izlaganja na njemačkoj televiziji? Lako je razumljivo da se vjerovatno nisu osjećali prihvaćenima, već upravo suprotno: odbačenima od društva. To su također trenuci kada lako može doći do zatrovanja misli i mišljenja.

U međuvremenu znamo da uhićeni počinitelj nije musliman, već vrlo vjerovatno radikalan kršćanin. Za bilo kakve druge zaključke je još prerano. Ali jedno je sigurno: teror je odvratan i vrijedan svakog prezira. Prije svega zbog žrtava. Ali i zbog toga što on tako izrazito truje misli.

Autor: Felix Steiner (Z. Arbutina)

Odg. ur.: A. Legović