Teška utrka za zaradom dostavljača hrane
5. kolovoza 2023
Christoph je već nakon par minuta znojan, ali vožnja biciklom po svakom vremenu je još jednostavniji dio posla: kod isporuke se mora pentrati po stubištu, a ne smije izgubiti niti minute. Ne samo što oni koji naruče hranu žele što prije dobiti naručeno, nego i on će dobiti bonus tek za isporučeno – dakle za što više tura na dan. Šezdesetak kilometara po radnom danu je gotovo normalno, bilo sunce, kiša ili snijeg.
Plaća mu je teoretski minimalna satnica, dakle 12 eura na sat što je 1700 eura bruto – od toga mu se odbijaju socijalna davanja i porez, što je dobra trećina kod tako malog prihoda. Zato mu je važan svaki euro bonusa kojeg će dobiti tek kod realizirane isporuke, ali kurir se žali kako na to ne može utjecati. Nikad ne zna, kad će dobiti preko mobitela nalog za isporuku, koliko će dugo morati čekati u restoranu da jelo bude spremno i kako daleko će morati voziti. Neke mušterije mu daju i napojnicu, ali to nipošto nije desetak posto kakva je uobičajena za konobare u restoranima nego tek euro ili dva.
Nema prometnih propisa u utrci za bonusom
No kod bonusa su razlike velike: Christoph nam kaže kako jedan mjesec zna dobiti 350 eura, drugi mjesec čitavih 100 eura manje. Novinari unutrašnjopolitičke emisije Report Mainz postaje ARD su dobili na uvid i popise dohotka djelatnika kurirske službe i doista su razlike goleme. Lifeerando – a slično je i u drugim kurirskim službama, tvrdi kako je taj bonus povrh minimalne nadnice „poticaj“ za veće zalaganje na radu.
Mark Baumeister iz sindikata zaposlenih u ugostiteljstvu i gastronomiji (NGG) ima jasno mišljenje o takvom poslovnom modelu: „Uopće kod ljudi na minimalcu ih namirivati tek bonusom je svinjarija preko njihovih leđa.“ Kurirska služba tu zapravo svoj poslovni rizik – hoće li ili neće biti narudžbi, prebacuje na svoje kurire. A isto tako i građani mogu vidjeti što donosi takva žurba: kuriri krše sve moguće prometne propise, prolaze kroz crveno samo da bi što prije završili i dobili novu zadaću – i novi bonus. Upravo zbog toga je u Njemačkoj još u sedamdesetima zakonom zabranjen takav bonus za vozače kamiona.
Što imaju reći zaposleni?
Tvrtka Liferando niječe te optužbe i tvrdi kako im je sigurnost kurira „najviši prioritet“. Redovito im se daju upute za sigurnu vožnju, a sve to provjerava i povjerenik za zaštitu na radu. Isto tako ukazuju i kako se taj njemački zakon protiv „bonusa za brzinu“ odnosi samo na vozače motornih vozila u prijevozu robe ili putnika, ali ne i na vozače bicikla.
No zaposleni jedva da imaju što reći u toj kurirskoj službi: njemački novinari su utvrdili kako je uprava Lieferanda u najmanje četiri njemačka grada spriječila formiranje radničkog vijeća, makar uprava te tvrtke tvrdi kako ona na to nije niti obavezna, obzirom da radničko vijeće postoji u sjedištu Liferanda u Berlinu.
Predsjednik radničkog vijeća zaposlenih u Aachenu, Danijel Lavalle smatra to besmislicom: predstavnici zaposlenih u Berlinu ne mogu istog dana stići u Aachen kako bi provjerili navode, baš kao što je to i u Braunschweigom, Mainzom i Bremenom gdje se onemogućuje organiziranje zaposlenih. Opet, Lieferando tek tvrdi kako takva osnivanja radničkih vijeća podržava „u okviru zakonskih regulativa“.
Zakon o radu iz drugog doba
Činjenica jest kako su postojeći zakonski propisi o radnim odnosima zastarjeli i potječu iz doba prije interneta, objašnjava nam Johanna Wenckebach iz sindikatu bliske zaklade Hans Böckler dok uopće nije bilo niti moguće da su uprava i zaposleni u posve drugim dijelovima Njemačke. „Sad živimo u vremenima u kojima aplikacije za mobitele upravljaju zaposlenima i dodjeljuju im zadatke. Tu nije niti potrebna nekakva uprava na licu mjesta." No to je nedostatak koji bi trebao biti ispravljen i zakonom.
No njemačko ministarstvo rada tu ne vidi potrebu promjene zakona: tamo se smatra kako je pojam radnog kolektiva dovoljno dobro definiran, a i „otvoren i fleksibilan kad su u pitanju novi oblici zaposlenja“. I kad je riječ o “bonusu na brzinu”, njemačka vlada ne vidi potrebu to proširiti i na biciklističke kurire.
Iz Berlina je njemačkim novinarima tek odgovoreno kako se ova vlada “zalaže za poštene i primjerene uvjete rada i kad je riječ o privređivanju preko internetskih platformi”. Ministarstvo rada ukazuje i kako EU upravo radi na smjernicama u takvom obliku zapošljavanja. Za sindikat djelatnika u ugostiteljstvo to nije dovoljno: on je uvjeren kako bi i njemačka vlada trebala djelovati mnogo brže i djelotvornije ako želi poboljšati uvjete rada takvih kurira.
Philipp Reichert (SWR)
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu