Teški pad Ulija Hoeneßa

Pad u životu Ulija Hoeneßa došao je kasno, neočekivano i definitivno. Ni vrijeme neće moći izliječiti rane. Zbog promašenog jedanaesterca 1976., koji je Njemačku stajao naslova europskog prvaka, on nije bio slomljen. Prebolio je i sportsku invalidnost sredinom dvadesetih godina svoga života. Preživio je čak i pad zrakoplova. Hoeneßa nisu uništili ni njegovi živci, ni njegovo zdravlje ni sudbina. Srušio ga tek tipičan oblik megalomanije u vrijeme igara na sreću preko interneta. On je u poreznom kaznenom prostoru napravio prekršaj, a za to se može dobiti crveni karton. Čak mora, smatrao je sudac. Hoeneß od danas nije više moćni upravitelj Bayerna s dobroćudnim kvalitetama. On je samo prividno div, jedan koji postaje sve manji što ga se više promatra.

Pravno je stvar jasna: Zemaljski sud u Münchenu nije priznao Hoeneßovu samoprijavu, neposredno prije nego što je počela istraga zbog utaje poreza. Prijava je stigla prekasno i nije bila potpuna. Presuda naglašava da se porezni prekršaji u međuvremenu strogo kažnjavaju. Istražiteljima je sad lakše, zahvaljujući podacima koji su ukradeni bankama i koje njemačka država rado kupuje. Nitko više ne može biti siguran da neće biti otkriven. U modi su trenutno specijalizirani odvjetnički uredi koji utajivače poreza spašavaju od zatvora. To je masovna pojava.

Uzimao bogatima, davao siromašnima

Uli Hoeneß i njegov odvjetnik nisu stigli do izlaza za nuždu. Ali, iza teme utaje poreza krije se i pitanje, zašto je netko kao Hoeneß uopće došao u napast? On je bio neka vrsta modernog Robina Hooda iz Bavarske. On je uzimao do bogatih u VIP-ložama Allianz-Arene kako bi oni siromašni, pravi navijači Bayerna, mogli kupiti karte za utakmice po prihvatljivim cijenama. A kad je igralište za treninge FC Bayerna trebalo malo bolje pozeleniti, on je potrebnih 20.000 eura platio iz vlastitog džepa. Da ne govorimo o brojnim milodarima dobrotvornim organizacijama. Čak je pomagao i nogometnim suparnicima. Borussia iz Dortmunda je, kad je prije nekoliko godina bila na rubu nesolventnosti, spašena među ostalim hitnim kreditom od FC Bayerna. Takav je on bio, Uli, ne uvijek jednostavan u ophođenju, ali uvijek velikodušan.

Uz to je on bio jako dobar trgovac. Već odavno je legendaran postao njegov menadžerski moto da njegov FC Bayern nema posla s kreditnim odjelima banaka, nego s odjelima za oročenu štednju. Njegov FC Bayern je potpuno zdravo veliko poduzeće i suprotan model od onih prezaduženih klubova u Engleskoj, Španjolskoj i Italiji koji pripadaju oligarsima, šeicima i građevinskim poduzetnicima. Hoeneßov doprinos konceptu Bayerna iz Münchena je ogroman.

Sin jednog mesara iz Ulma je onako usput osnovao neobično poduzeće za kobasice. Uvijek se vodeći načelom : nema zaduživanja, kvaliteta mora štimati! to je bio uzoran poduzetnik kao iz udžbenika.

Slučaj za psihologa

Sve to ne paše uz sliku burzovnog ovisnika Ulija. Nema sumnje, Honeß se u nekom trenutku odrekao načela poštenja. Očito je postao ovisnik o drogi trgovine dionicama i valutama preko interneta. Ali zašto? On je sve postigao: kao igrač, kao menadžer, kao poduzetnik. Uspjeh i priznanja na svakom koraku. On je bio sve samo ne glup. Njegova velika slabost kojom se sad bavio sud na kraju je slučaj za psihologa, liječnika. Ulogu predsjednika Nadzornog odbora ne može više zadržati, to će zaustaviti veliki dioničari FCB-a. S uvjetnom kaznom je možda još mogao ostati predsjednik Kluba. Ali, ne iz zatvora.

Uli Hoeneß u zatvoru, to je više nego presuda nekom utajivaču poreza. To je potres u njemačkim dnevnim sobama pred TV-ekranima. On je bio neslužbeni glasnogovornik onoga najemocionalnijeg, što ljude pokreće: nogometa! Neki će se tomu zlurado veseliti. On to mora izdržati. On je lagao, varao i na kraju molio za milost.

Uzalud! Ovu igru je Uli Hoeneß katastrofalno izgubio. Spasiti ga može samo još revizija.