Tisak: Vučićeva „politika balansiranja“ funkcionira

„Francuska diplomacija je uvjerena: kupovinom dvanaest borbenih aviona Rafale, Srbija se odmiče korak dalje od Rusije ka zapadnom taboru. Francuzi vjeruju da kupovina tih zrakoplova za 2,7 milijardi eura stvara tehnološku ovisnost i da je to signal koji, kako je rekao Macron, ukazuje na stratešku promjenu. Ali, u to se može sumnjati", piše u svom komentaru za Neue Zürcher Zeitung (NZZ) novinar Andreas Ernst, koji već duži niz godina za švicarski list izvještava s Balkana.

„Istina je", navodi autor, „da kupovina Rafala nije jedini korak kojim Srbija pokazuje svoju solidarnost sa Zapadom: Beograd je podržao sve rezolucije UN-a protiv ruskog agresorskog rata, a ujedno i opskrbljuje ukrajinsku vojsku streljivom u velikim količinama – zaobilaznim putevima. Ali Vučić nema namjeru okrenuti se od svojih prijatelja u Moskvi i Pekingu. On neće uvoditi sankcije Rusiji. Računa na podršku Moskve i Pekinga u nepriznavanju državnosti Kosova."

„Kupovina Rafala zapravo samo dokazuje da njegova politika balansiranja funkcionira", ocjenjuje autor NZZ-a, te podsjeća pritom da je Macron javno pohvalio Vučićevu „stratešku hrabrost".

„Macron je u Beogradu ponovio fraze koje se čuje od svih posjetitelja iz Europske unije: Srbiji je mjesto u EU-u. Ni on sam u to ne vjeruje, a ni Vučić nije uvjeren", piše autor. Vučić „ne želi funkcionalnu ustavnu državu ili demokratsku promjenu vlasti. Ono što ga zanima je povezivanje njegove zemlje s europskim tržištima. On koristi rast standarda da poveća podršku vlastitoj vlasti. Na demokratsku participaciju građana u odlučivanju ne mora se oslanjati."

Pritom se, ukazuje autor Ernst, stvari mijenjaju i u EU-u. „Pojavljuje se novi model integracije. Ne slijedi se nikakav strateški dokument, već se oslanja na praktične odnose sa zemljama u regiji. Čini se da važne zemlje članice zapadni Balkan više ne vide kao pristupno područje iz kojeg će se zemlje jednog dana pridružiti Uniji kao ravnopravne članice, već ga vide kao svojevrsno strateško predsoblje. A tamo, u tim malim zemljama, postoje mali knezovi s kojima možete praviti 'dealove' koji kod kuće ne bi bili mogući."

Švicarski novinar zaključuje: „To ne sluti na dobro za budućnost civilnog društva i demokracije u regiji. Idućih nekoliko godina će pokazati mogu li građani zapadnog Balkana preokrenuti taj trend, ali podrške izvana teško da će biti."

Francuski uspjeh ugrožava projekt s Njemačkom

Njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ), nakon potpisivanja ugovora u Beogradu o kupovini vojnih aviona, ukazuje da je francuski Rafale postao „izvozni hit": „Svi najveći kupci nakon domaćih (francuskih) oružanih snaga su izvan Europe: Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat, Indonezija, Katar i Indija. Te zemlje su naručile između 36 i 80 Rafala. U Europi su Grčka i Hrvatska naručile po dvanaest polovnih aviona tog tipa, a Grčka je naručila još dvanaest novih. U tijeku su pregovori s Indijom o velikoj narudžbi više od stotinu Rafala."

„Ekonomski gledano, program borbenih aviona je već sad veliki uspjeh za Francusku", ocjenjuje njemački list. „S dvanaest aviona za Srbiju, broj stranih narudžbi penje se na 297. Za prethodni model, Mirage 2000, stiglo je samo 286 narudžbi iz inozemstva tijekom čitavog proizvodnog vijeka."

Međutim, kako se navodi, „komercijalni uspjeh Rafala, s različitim pogledima na izvoz oružja, smatra se glavnim kamenom spoticanja za razvoj njemačko-francusko-španjolskog 'Borbenog sustava budućnosti' (Future Combat Air System, FCAS). S obzirom na veliku potražnju za Rafalima, firma Dassault Aviation koja ga proizvodi, nije pod pritiskom da u skorije vrijeme izbaci novi avion na tržište."

„Za Airbus, kao dio konzorcija koji proizvodi avione tipa Eurofighter, stvari stoje drugačije", ukazuje FAZ. „Dok francuski projektni partneri očekuju da će prvi let FCAS-a biti moguć 2029. i da će taj novi sustav biti pušten u uporabu 'ne prije 2045. godine', njemačka strana je pak zainteresirana da to bude ranije. Tako je to politički dogovoreno. Međutim, nova neizvjesnost oko budućeg političkog kursa Francuske ponovno te planove i rokove dovodi pod znak pitanje."