Tko se raduje TTIP-u?

Vjerojatno tek mali broj Amerikanaca zna da se ovih dana u jednom predgrađu Washingtona održava novi krug pregovora između Europske unije i SAD-a o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP). I mediji više-manje ignoriraju ovaj događaj s obzirom na to da se u ovom trenutku ne očekuju neki značajniji pomaci u pregovorima. Ni činjenica da se žitelji Europe groze od pomisli na to da bi se uskoro na policama europskih trgovina mogli naći pilići tretirani klorom ili meso životinja hranjenih hormonima, nije baš neka tema za američke medije.

Američki plin za Europu

No u SAD-u su pregovori oko TTIP-a u posljednje vrijeme stekli određenu razinu popularnosti. Tomu nije pridonijela iznenadna spoznaja o gospodarskoj važnosti ovog projekta, nego Vladimir Putin i njegova okupacija Krima. Predsjednik SAD-a Barack Obama je nakon ruske ekspanzije naglo počeo cijeniti važnost dobrih odnosa sa starom, dobrom Europom. Washington posebno igra na kartu opskrbe Europe plinom. „Kad sklopimo ovaj ugovor, izvoz plina iz SAD-a u Europu će biti mnogo lakši“, rekao je Obama.

Zasad za ostvarenje ove zamisli nedostaje infrastrukture. No za koju godinu bi se američki plin dobiven tehnikom frackinga mogao izvoziti u Europu čime bi Stari kontinent postao manje ovisan o ruskom plinu. I dok se američka strana zalaže za ukidanje prepreka izvozu svog plina u Europu, pregovarači Europske unije se bore za interese europskih tvrtki. Radi se najviše o pristupu američkim javnim natječajima, što u američkom Kongresu ne nailazi na odobravanje. Strah mnogih je da bi visoko specijalizirane građevinske tvrtke u javnim natječajima mogle istisnuti domaće ponuđače.

Strah od „Made in Germany“

No Amerikanci upravo u Nijemcima vide najveće moguće dobitnike TTIP-a. Njemačke automobile, kućanske aparate i strojeve mnogi Amerikanci već sad smatraju superiornima u odnosu na američku robu. Kada nakon uvođenja TTIP-ja padnu carinska i ostala davanja, roba “Made in Germany” bi mogla postati pristupačnija američkim potrošačima.

No ako će već otvoriti svoje tržište za proizvode iz Europe, SAD će zauzvrat tražiti i ustupke za svoje poljoprivredne proizvode. Povjerenik američke vlade za trgovinu, Michael Froman izjavio je nedavno pred američkim Senatom da će se založiti za uklanjanje “neznanstvenih trgovinskih prepreka” u poljoprivredi. Konkretno se radi o uklanjanju zabrane uvoza genetski manipulirane hrane ili mesa iz uzgoja potpomognutog hormonima.

U SAD-u naime tvrde kako ne postoje znanstveni dokazi da je ovakva hrana štetna po zdravlje. Isto tako se Washington bori za izvoz proizvoda proizvedenih u SAD-u, ali koji su u Europi zaštićeni, poput parmezana. Američki proizvođači tako odbijaju svoj parmezan nazvati “sirom koji nalikuje parmezanu” kako to EU traži od za kopije proizvoda sa zaštićenim geografskim porijeklom.

Unatoč ovim nesuglasicama, većina građana SAD-a podržava TTIP. Prema jednom ispitivanju javnog mnijenja instituta Pew Research Center, 53 posto ispitanih TTIP drži za “dobru stvar”. No još je više ljubitelja TTIP-a među mladim Amerikancima koji od ovog sporazuma očekuju više standarde za potrošače i bolju zaštitu podataka građana, dakle približavanje europskim standardima.