Tko su teroristi na sjeverozapadu Afrike?

U njihovu opremu svakako pripada satelitski telefon. Za razliku od mobitela za GSM-mrežu, satelitski telefon svugdje ima signal. A to je važno kako bi komunikacija funkcionirala i u beskrajnim širinama Sahare.

U osnovnu opremu sahelskog terorista pripada i naoružanje. Primjerice, protuoklopni minobacač kojim s ramena može biti ispaljena mina na neki kamion, helikopter ili drugi neprijateljski objekt.

Odakle novac za to oružje i tehniku? Od krijumčarenja droge iz Južne Amerike preko Afrike u Europu. I od otmica zapadnih turista i radnika na afričkim gradilištima. Na tome teroristi zarađuju milijune eura.

Vođe sa sveučilišnom diplomom

Na sjeverozapadu Afrike su osobito istaknute tri terorističke organizacije: Al -Qa'ida u islamskom Magrebu, Ansar Dine (u prijevodu Čuvari vjere) i Mudžao – pokret za jedinstvo i sveti rat. Nakon sloma Gadafijevog režima u Libiji bez gospodara su ostali i brojni borci i brojno oružje. Sjever Malija postao je glavno područje za skrivanje samozvanih "svetih ratnika". Vakuum vlasti nakon vojnog puča u Maliju išao je na ruku teroristima. A vlada do danas nije pronašla pravu ideju kako se tomu suprotstaviti.

Mathieu Guidère je profesor za islamsku znanost na Sveučilištu u Toulouseu. On istražuje zašto ljudi postanu radikalni. Kaže da se mogu razlikovati dvije kategorije: "Tu su kao prvo vođe. Oni su dobro obrazovani, često imaju sveučilišnu diplomu. Oni su  nadprosječno politizirani, a nasilje smatraju prikladnim sredstvom za ostvarenje svojih ciljeva. Među vođama je mnogo onih koji su studirali prirodne znanosti ili strojarstvo. Onih koji su studirali književnost ili sociologiju gotovo da i nema. I to u svakom slučaju nisu gubitnici, mnogi od njih su bili prilično uspješni u životu prije nego što su postali teroristi."

Pa ipak, čini se da im je privlačnija šansa da zauzmu važnu ulogu u terorizmu nego miroljubiva karijera. Procjenjuje se da u Mauretaniji, Maliju, Nigeru i Alžiru ima ukupno 20 do 40 takvih vođa. Oni pod svojim nadzorom imaju oko 1.000 boraca.

Protiv svega zapadnoga

Ti borci ne pripadaju eliti, nisu studirali, ali su ipak najčešće pohađali neku školu, dakle nisu nepismeni. Razočaranje što nemaju posla dovodi ih do nasilnih islamista i tako postaju njihovi sljedbenici. "Sve te skupine ne prihvaćaju odvojenost vjere od politike. I one po potrebi koriste i jedno i drugo. Vjerskim radikalnim argumentima teže političkoj moći. A s druge strane koriste utjecaj da bi širili svoju duhovnu ideologiju", kaže profesor Guidère.

U praksi to znači da teroristi s kalašnjikovima u rukama ponekom sitnom kriminalcu odsijeku ruku, zabranjuju cigarete, alkohol i slušanje zapadne pop-glazbe, a ženama zabranjuju pojavljivanje na javnom mjestu bez muslimanskog pokrivala za glavu ili tijelo. To se događa u više gradova u središnjem i sjevernom Maliju.

Jednostavno rješenje problema s islamistima nije na vidiku. Civilnom stanovništvu nedostaju sredstva. Vlada Malija ne dopušta vojno miješanje susjednih zemalja. A zanimanje europske politike za probleme sjeverozapadne Afrike s terorizmom dosad je uglavnom slabo.