"Treba razgovarati o promjeni vlasti u Siriji"

Deutsche Welle: Od kraja veljače u Siriji je na snazi primirje. Kakva je bilanca ovog primirja?

Bente Scheller: Kod mnogih Sirijaca se prvih tjedana ovog primirja probudila nada u bolje dane. Ovo primirje je bilo kršeno, ali su mnogi mislili da će se situacija popraviti. Bilo je to prvi put da je zaista nastupila pauza u borbama. Ipak, s vremenom je postalo jasno da se borbe nastavljaju. Ako pogledamo broj poginulih tijekom proteklih tjedan dana, moramo ustanoviti sljedeće: u ovom razdoblju nažalost nije bitno smanjen broj ubijenih.

Primirje je podrazumijevalo i nastavak borbi protiv jedne strane: protiv IS-a. Kako Vi vidite razvoj situacije na bojnom polju u protekla tri mjeseca.

Svi smo vidjeli kako je režim predsjednika Asada povratio kontrolu nad gradom Palmirom. Tu je bilo i mnogo medijske inscenacije. Međutim, i dalje imamo problem da režim i rusko zrakoplovstvo vrlo aktivno i opsežno bombardiraju - i to skoro isključivo područja pod kontrolom pobunjenika, a skoro nimalo ona pod kontrolom IS-a. Zbog toga vidimo i vrlo male pomake u borbi protiv IS-a u Siriji.

Nejasna je situacija u gradu Alepu. U ovom najvećem gradi Sirije na malom prostoru se nalaze postrojbe predsjednika Asada, pobunjenika i raznih milicija - kako umjerenih, tako i islamistički orijentiranih.

Alep je i dalje regija u kojoj traju žestoke borbe. To je zato što je ovdje za niz strana u sukobu posebno veliki ulog u igri. Alep ima simboličan značaj jer je to najveći grad Sirije. Sigurno je da onaj tko tu ostvari napredak na vojnom polju može to iskoristiti kao povod za tvrdnje o velikoj pobjedi. S druge strane je dramatična situacija u kojoj se nalazi stanovništvo, posebno ono u istočnom dijelu grada koji je pod kontrolom pobunjenika. Postoji samo uski koridor kroz koji se stanovništvu dopremaju namirnice i ostale potrepštine. Ukoliko vladinim trupama pođe za rukom da presijeku taj koridor, nekoliko stotina tisuća ljudi će se naći u obruču i situacija će postati mnogo gora. Zbog toga je Alep proteklih tjedana izložen jakim zračnim napadima režima i ruskog zrakoplovstva. Sada bi i ovaj grad trebao postati zona u kojoj je na snazi primirje. Možemo se samo nadati da će to ljudima donijeti neko olakšanje.

Između SAD-a i Rusije ponovo je izbio spor oko toga kako treba definirati terorističke skupine. Rusija traži da se grupa Ahrar ash-Sham stavi na UN-ovu listu terorističkih organizacija. SAD je to u Vijeću sigurnosti spriječio uz pomoć Francuske, Velike Britanije i Ukrajine. Ahrar ash-Sham je u svakom slučaju jedna stroga militantno-salafistička skupina, koja usko surađuje s frontom al-Nusra, organizacijom bliskom Al Kaidi. Kako Vi to tumačite?

Za Rusiju je važno da se neke grupacije stave na spomenutu listu, jer za takve grupe ne vrijedi dogovor o primirju. To može poslužiti kao izgovor za nastavak bombardiranja određenih dijelova grada. Ipak, od ranije znamo da takvi napadi rijetko pogađaju teroriste ili militantne organizacije. Najvećim dijelom tu stradaju civili. Diskusija o islamistima u Alepu počela je nakon neodržive tvrdnje da su pobunjenici u istočnom dijelu Alepa većinom islamisti. Jasno je da oni to nisu. Al-Nusra je jako slabo prisutna u tom dijelu grada. Ipak, Rusija je to stavila na dnevni red. Mislim da se ovdje radilo o političkom manevru Rusije koji su ostali spriječili.

Koliko je oporba u Siriji uopće jedinstvena, osim po pitanju da predsjednik Asad ne smije više igrati nikakvu političku ulogu?

Riječ je o vrlo različitim pozicijama. Počelo je time da Nacionalna koalicija koja je imala sjedište u Istambulu nikada nije dobila veću podršku u samoj Siriji, niti je čak uspjela u tome da njeni predstavnici češće borave na teritoriju Sirije. Vladajući režim je to spriječio sustavnim bombardiranjem područja koja nisu bila pod njegovom kontrolom. To je slabilo oporbene strukture i spriječilo da oporba u egzilu dobije podršku naroda, ili da nešto učini za njega.

Zbog toga je i oporba podijeljena, a njome se upravlja iz različitih dijelova svijeta. Između ostalog se to dogodilo i zato što se Njemačka, Francuska i zaljevske države nisu mogle dogovoriti što ustvari očekuju od oporbe. Ne postoji nikakav jedinstveni, krovni politički program, nego samo zahtjev: Asad mora otići! To je doduše razumljivo jer najviše ljudi proteklih godina i strada upravo od Asadove vojske i milicije.

Članice kontakt skupine za Siriju će u utorak (17.5.) početi pregovore u Beču. Kako procjenjujete šanse za napredak u mirovnom procesu?

Do sada je bilo nekoliko takvih pokušaja. Nigdje nije došlo do nekog napretka. Jedan od osnovnih razloga je što je režim u Siriji prepoznao da je najbolja strategija „igrati na vrijeme“. To je i ruska strategija. Svaki put uoči početka novog kruga pregovora je primjetno da se na određena područja u Siriji povećava pritisak, da se stanovništvo više izgladnjuje i dovodi u još težu situaciju.

Tada se na vrhu dnevnog reda ponovo nađu pitanja humanitarnog karaktera. Ustvari, na tim pregovorima bi se trebalo razgovarati o preuzimanju vlasti u Siriji na način koji je definiran u drugom krugu pregovora u Ženevi. Ali upravo taj aspekt koji bi mogao dovesti do oslobađanja Sirije pada u drugi plan jer se svjesno u prvi plan stavljaju pitanja humanitarne prirode. Rijetko se govori o političkim temama. Zbog toga sam vrlo skeptičan da će i ovi pregovori donijeti napredak.

Bente Scheller je šefica ureda njemačke zaklade Heinrich Böll u Beirutu.

S njom je razgovarao Matthias von Hein.