Trgovci ljudima ne osjećaju krizu

Od krize ni traga ni glasa. Trgovcima ljudima i dalje dobro ide. Potražnja je velika, a logistika dobro funkcionira. Prije svega zahvaljujući internetu. Mnogi se trude otežati im posao, ali to nije nimalo lako. Među njima je i Joy Ezeilo, nigerijska pravnica, posebna izaslanica UN-a za borbu protiv trgovine ljudima. Ona upućuje na činjenicu da je to jedan od zločina koji se širi nevjerojatnom brzinom. "Riječ je o poslovima vrijednima milijarde", kaže Ezeilo.

Žrtve često šute

A borbu protiv tog zločina otežava činjenica što mnoge žrtve šute, većina zbog straha i prijetnji, a neke i zbog srama. Joy Ezeilo procjenjuje da u svijetu godišnje i do 2,5 milijuna ljudi postaje žrtvama trgovine ljudima. Jedna od njih je i Jana Kohut iz Bosne i Hercegovine. Njoj je danas 30 godina, a u ruke krivih ljudi je dospjela za vrijeme jedne osobne krize. U jesen 2004. godine oteta je i zlostavljana. Četiri mjeseca je bila prisiljavana na prostituciju u Sloveniji. "Obično se misli da su ovim problemom pogođeni samo ljudi iz Trećeg svijeta ili žene bez obrazovanja. Ali nije tako. Nevjerovatno je to kako mreža trgovine ljudima jednostavno funkcionira. Dovoljno je da u jednoj takvoj grupi bude petero ljudi, pa da taj lanac funkcionira i da se u istom obrće novac", priča ona.

"Žrtve se izjednačuju s kriminalcima"

Trgovci ljudima koriste svaku priliku. Do potencijalnih žrtava najlakše dolaze u kriznim regijama, tamo gdje vladaju siromaštvo ili gdje haraju ratovi. Hoće li na kraju netko biti radno ili seksualno iskorištavan zavisi od ponude i potražnje, kaže Jean-Philipp Chauzy iz Međunarodne organizacije za migracije (IOM). On objašnjava da trgovina ljudima postoji jednostavno zato što postoji potražnja za iskorištavanjem ljudi.

Žrtve raznim trikovima, nasiljem ili prijetnjama bivaju uvučene u mrežu trgovaca. A oni su aktivni u svim krajevima svijeta. Postoje sretnici koje država pronađe i oslobodi "ropstva". No nakon što ih oslobodi, većina zemalja žrtve po hitnom postupku vraća u njihovu domovinu, a to nije ispravno, smatra posebna izaslanica UN-a Ezeilo: "Žrtve se time izjednačuju s kriminalcima. Uhiti ih se i naziva ilegalnim doseljenicima. Obično im se govori: ako budete s nama surađivali, moći ćete ostati. A to je ucjena. Njima mora biti ponuđena bezuvjetna pomoć."

Ravnodušniji prema ljudima nego prema psima

Jana Kohut pozdravlja svaku pomoć države, ali i njezino iskustvo ju je naučilo da se ne vrijedi mnogo oslanjati na policiju i nadležne organe. Ona prvenstveno apelira na ljude da budu manje ravnodušni. "Kada nestane neki pas, on će vjerovatno u toku istog tog dana biti pronađen. Kompletno okruženje će biti mobilizirano. Takva vrsta odgovornosti je potrebna i u borbi protiv trgovine ljudima. Ako to može funkcionirati s psima, onda bi moralo funkcionirati i s ljudima", poručuje Jana.

Autor: Claudia Witte/ dd

Odg. ur.: Marijana Ljubičić