Trgovine i rad nedjeljom - hrvatska i njemacka iskustva
15. siječnja 2004Oglas
Radno vrijeme nacelno je tek predmet spora sindikata i poslodavaca ali hrvatski "Zakon o trgovinama" koji je na snagu stupio s prvim danom Nove godine podigao je prilicno prašine: država je jednostavno zabranila rad trgovinama nedjeljom. Iako se može donekle razumijeti zabrana rada kojekakvim trgovackim centrima, novine u ovim danima bile su prepune obavijesti u kojem selu je koje nedjelje ipak moguce kupiti svjež kruh. Jedva dva tjedna nakon što je stupio na snagu, vlada je uvidjela da je ovaj zakon u nekim tockama i nedorecen a u nekima - jednostavno besmislen tako da ce vec slijedeceg tjedna raspravljati o izmjenama Zakona o trgovini.
Zapravo je tijelo koje treba nadzirati poštivanje tog zakona predložilo vladi neka razmisli da li se baš doista mora sve zabraniti da radi nedjeljom: Glavni državni inspektor Branko Jordanic je u svom izvještaju vladi naveo kako bi imalo smisla dopustiti rad nedjeljom i blagdanima takozvanim "obiteljskim trgovinama", dakle onima koji ne zapošljavaju dodatnu radnu snagu. Listu je nastavio i dozvolom za rad pekarnicama, novinskim kioscima i cvjecarnicama a prakticno potpuno izuzece od bilo kakvih ogranicenja predlaže za benzinske crpke koje bi tako i legalno smjele raditi citav dan i noc. Donešen zakon je zapravo izazvao kaos i druge vrste jer kako bi izbjegli propise, vec više komuna u Hrvatskoj je jednostavno proglasilo da kod njih turisticka sezona traje punih dvanaest mjeseci. Kako bi i u tome uveo više reda, inspektorat predlaže vladi da ona u tom zakonu tocno odredi trajanje sezone umjesto da se pravo na tu odluku ostavi opcinama.
Podpredsjednik vlade zadužen za gospodarstvo, Andrija Hebrang izjavio je u ime vlade kako namjeravaju ostaviti na snazi nove odredbe zakona barem nekoliko mjeseci prije nego što se krene u promjene ali je i najavio da ce vlada vec slijedeceg tjedna raspravljati o - citiramo - "tehnickim izmjenama odredenih clanaka koji su se u praksi pokazali neprikladnima."
Nekada bi u Hrvatskoj, osobito hrvatskoj vladi bilo pametno pogledati kako se slicna pitanja rjesavaju u nekim drugim, gospodarski razvijenijim zemljama. Neka iskustva se mogu usporediti, a ono sto se je smisleno i primijeniti u praksi. Rasprave oko rada trgovina nedjeljom godinama se vode i u Njemackoj. Kakva je trenutna situacija, odnosno tko radi a tko ne smije raditi nedjeljom vise u sljedecem prilogu:
Do 1996. godine Njemacka je bila zemlja u kojoj se sva kupovina morala obaviti do 18 i 30, kada su se zatvarala vrata svih trgovina. Subotom - što je za mnoge bio jedini dan ne samo za špeceraj, nego i za tumaranje od izloga do izloga, sve je bilo zatvoreno vec u dva sata popodne. Gotovo revolucionarnom izmjenom zakona starog cetrdeset godina, radna vremena produžena su preko tjedna do 20, a subotom do 16 sati. Liberalizacija je zatim nastavljena krajem devedesetih, kada je pojedinim trgovinama dopušten i rad nedjeljom, odnosno dopuštena je prodaja odredenih proizvoda - svježeg mlijeka dva sata, a pekarskih i konditorskih proizvoda u trajanju od tri sata i to samo u specijaliziranim trgovinama. Cvjecarnice nedjeljom smiju biti otvorene samo dva sata ili cak šest sati za blagdane kao što su Svi sveti ili prva nedjelja Došašca. Novine kiosci smiju prodavati pet sati. U svim propisima koje nadležne vlasti donose za gradove i okruge posebno se naglašava da se radno vrijeme trgovina nedjeljom može odrediti samo ako se uzme u obzir vrijeme održavanja misa. Naravno, odluka o tome da pojedine trgovine mogu biti otvorene i nedjeljom na noge je digla predstavnike crkava u Njemackoj, što im je, kako se pokazalo, bilo uzalud. Konacno, najnoviji korak u liberalizaciji radnog vremena trgovina uslijedio je sredinom prošle godine - odlukom Bundestaga trgovinama je omoguceno da subotom, kao i radnim danima, budu otvorene do 20 sati.
Tada su se pak sindikati digli na noge.
"To još jednom pogoršava radne uvjete za dva i pol milijuna zaposlenih u trgovini na malo, a potrošaci ce za to morati platiti visoku cijenu, jer gubitnici dužeg radnog vremena su male trgovine u stambenim cetvrtima, mali gradovi, koji ce dio svog prometa izgubiti zbog velikih trgovackih centara." bunila se Franziska Wiethold, iz sindikata ver.di.
A jedan od trgovackih divova, ili tocnije trgovacki lanac Kaufhof Ustavnom je sudu predao tužbu zbog toga što mu je u Njemackoj zakonom zabranjena prodaja nedjeljom i praznicima, što je, kako obrazlažu njegovi pravnici, nedopustivo ogranicavanje konkurentnosti. Ovaj Metroov ogranak bi da njegove robne kuce nedjeljom mogu biti otvorene jednako kao i radnim danima - do 20 sati. Kako je na prvom rocištu iznio Kaufhofov pravnik, Friedhelm Hufen, Zakon o radnom vremenu trgovina simbol je reformske nesposobnosti u Njemackoj. Predsjednik Kaufhofove uprave Lovro Mandac istice da je produženje radnoga vremena trgovina potrebno jer se promijenilo kupovno ponašanje mušterija - za gradane je kupovina u vecernjim satima i vikendom postala doživljaj, kaže Mandac i upozorava kako su u Nizozemskoj vec u blizini granice s Njemackom otvorili citav niz robnih kuca, ne bi li primamili njemacke kupce. Njemacki trgovci na malo zbog zakona ne mogu reagirati na želje kupaca i zbog toga ne može biti novih radnih mjesta.
Sindikatima koji se bune protiv moguce daljnje liberalizacije radnih vremena trgovina, jer bi se time pogoršao položaj zaposlenih i da ih se mora zaštititi, vlasnici trgovina odgovaraju kako se ta pitanja ne rješavaju Zakonom o radnom vremenu trgovina, nego Zakonom o radu i kolektivnim ugovorima.
Zapravo je tijelo koje treba nadzirati poštivanje tog zakona predložilo vladi neka razmisli da li se baš doista mora sve zabraniti da radi nedjeljom: Glavni državni inspektor Branko Jordanic je u svom izvještaju vladi naveo kako bi imalo smisla dopustiti rad nedjeljom i blagdanima takozvanim "obiteljskim trgovinama", dakle onima koji ne zapošljavaju dodatnu radnu snagu. Listu je nastavio i dozvolom za rad pekarnicama, novinskim kioscima i cvjecarnicama a prakticno potpuno izuzece od bilo kakvih ogranicenja predlaže za benzinske crpke koje bi tako i legalno smjele raditi citav dan i noc. Donešen zakon je zapravo izazvao kaos i druge vrste jer kako bi izbjegli propise, vec više komuna u Hrvatskoj je jednostavno proglasilo da kod njih turisticka sezona traje punih dvanaest mjeseci. Kako bi i u tome uveo više reda, inspektorat predlaže vladi da ona u tom zakonu tocno odredi trajanje sezone umjesto da se pravo na tu odluku ostavi opcinama.
Podpredsjednik vlade zadužen za gospodarstvo, Andrija Hebrang izjavio je u ime vlade kako namjeravaju ostaviti na snazi nove odredbe zakona barem nekoliko mjeseci prije nego što se krene u promjene ali je i najavio da ce vlada vec slijedeceg tjedna raspravljati o - citiramo - "tehnickim izmjenama odredenih clanaka koji su se u praksi pokazali neprikladnima."
Nekada bi u Hrvatskoj, osobito hrvatskoj vladi bilo pametno pogledati kako se slicna pitanja rjesavaju u nekim drugim, gospodarski razvijenijim zemljama. Neka iskustva se mogu usporediti, a ono sto se je smisleno i primijeniti u praksi. Rasprave oko rada trgovina nedjeljom godinama se vode i u Njemackoj. Kakva je trenutna situacija, odnosno tko radi a tko ne smije raditi nedjeljom vise u sljedecem prilogu:
Do 1996. godine Njemacka je bila zemlja u kojoj se sva kupovina morala obaviti do 18 i 30, kada su se zatvarala vrata svih trgovina. Subotom - što je za mnoge bio jedini dan ne samo za špeceraj, nego i za tumaranje od izloga do izloga, sve je bilo zatvoreno vec u dva sata popodne. Gotovo revolucionarnom izmjenom zakona starog cetrdeset godina, radna vremena produžena su preko tjedna do 20, a subotom do 16 sati. Liberalizacija je zatim nastavljena krajem devedesetih, kada je pojedinim trgovinama dopušten i rad nedjeljom, odnosno dopuštena je prodaja odredenih proizvoda - svježeg mlijeka dva sata, a pekarskih i konditorskih proizvoda u trajanju od tri sata i to samo u specijaliziranim trgovinama. Cvjecarnice nedjeljom smiju biti otvorene samo dva sata ili cak šest sati za blagdane kao što su Svi sveti ili prva nedjelja Došašca. Novine kiosci smiju prodavati pet sati. U svim propisima koje nadležne vlasti donose za gradove i okruge posebno se naglašava da se radno vrijeme trgovina nedjeljom može odrediti samo ako se uzme u obzir vrijeme održavanja misa. Naravno, odluka o tome da pojedine trgovine mogu biti otvorene i nedjeljom na noge je digla predstavnike crkava u Njemackoj, što im je, kako se pokazalo, bilo uzalud. Konacno, najnoviji korak u liberalizaciji radnog vremena trgovina uslijedio je sredinom prošle godine - odlukom Bundestaga trgovinama je omoguceno da subotom, kao i radnim danima, budu otvorene do 20 sati.
Tada su se pak sindikati digli na noge.
"To još jednom pogoršava radne uvjete za dva i pol milijuna zaposlenih u trgovini na malo, a potrošaci ce za to morati platiti visoku cijenu, jer gubitnici dužeg radnog vremena su male trgovine u stambenim cetvrtima, mali gradovi, koji ce dio svog prometa izgubiti zbog velikih trgovackih centara." bunila se Franziska Wiethold, iz sindikata ver.di.
A jedan od trgovackih divova, ili tocnije trgovacki lanac Kaufhof Ustavnom je sudu predao tužbu zbog toga što mu je u Njemackoj zakonom zabranjena prodaja nedjeljom i praznicima, što je, kako obrazlažu njegovi pravnici, nedopustivo ogranicavanje konkurentnosti. Ovaj Metroov ogranak bi da njegove robne kuce nedjeljom mogu biti otvorene jednako kao i radnim danima - do 20 sati. Kako je na prvom rocištu iznio Kaufhofov pravnik, Friedhelm Hufen, Zakon o radnom vremenu trgovina simbol je reformske nesposobnosti u Njemackoj. Predsjednik Kaufhofove uprave Lovro Mandac istice da je produženje radnoga vremena trgovina potrebno jer se promijenilo kupovno ponašanje mušterija - za gradane je kupovina u vecernjim satima i vikendom postala doživljaj, kaže Mandac i upozorava kako su u Nizozemskoj vec u blizini granice s Njemackom otvorili citav niz robnih kuca, ne bi li primamili njemacke kupce. Njemacki trgovci na malo zbog zakona ne mogu reagirati na želje kupaca i zbog toga ne može biti novih radnih mjesta.
Sindikatima koji se bune protiv moguce daljnje liberalizacije radnih vremena trgovina, jer bi se time pogoršao položaj zaposlenih i da ih se mora zaštititi, vlasnici trgovina odgovaraju kako se ta pitanja ne rješavaju Zakonom o radnom vremenu trgovina, nego Zakonom o radu i kolektivnim ugovorima.
Oglas