Trumpova politika prema Kubi tjera i španjolske hotelijere

Prije nekoliko tjedana je američki predsjednik Trump ponovno aktivirao takozvani Helms-Burtonov zakon (puno ime odluke američkog Kongresa usvojene 1996. je Akt o slobodi Kube i demokratskoj solidarnosti). Time je praktički ne samo zaustavljen svaki pokušaj gospodarske suradnje SAD i Kube nego se Washington vraća politici „čvrste ruke" prema socijalističkoj Kubi.

Ali u ovih nekoliko godina opreznog otvaranja Kube stranim investitorima su i mnoge europske tvrtke započele suradnju s tom zemljom (.Kuba čista uz njemačku pomoć) Već i zbog jezika i zbog zajedničke prošlosti je osobito aktivna bila Španjolska i tu su prednjačili španjolski hotelski lanci: „Investicije španjolskih hotelijera u Kubi su priča o uspjehu", tvrdi Alvaro Pacheco, glasnogovornik španjolskog hotelskog lanca Barcelo Group. On je jedan od tri španjolska hotelska koncerna koji u međuvremenu dominiraju u Kubi u suradnji s lokalnim partnerima, druga dva su Melia Hotels International i Iberostar Group (Luksuz se vraća na Kubu).

„Povrat" hotela oduzetih prije šezdesetak godina

Makar su i španjolska vlada i Europska unija odlučno stali iza španjolskih hotelijera koji djeluju u Kubi, za njih je posebno problematičan treći dio Helms-Burtonovog zakona nazvan „Zaštita prava imovine državljana SAD-a" (na Kubi). Njime američki propis jamči povrat imovine oduzete revolucijom u Kubi. Na temelju njega jedna obitelj porijeklom iz Kube koja je pobjegla u SAD sada želi tužiti španjolskog hotelijera Melia Hotels International jer upravlja hotelom u mjestu Cienfuegos, koji je ta obitelj izgubila u revoluciji prije gotovo 60 godina. Mnogi hoteli u Kubi doista potječu još iz tih predrevolucionarnih vremena karipskog otoka, a neke od njih su sada preuredili i vode ih španjolski hotelijeri.

Ali od svih njih samo Alvaro Paceco iz Barceo Grupe uopće želi davati izjave medijima i on je iznimno optimističan: „Mi smo potpuno bezbrižni što se tiče naše situacije na Kubi", kaže novinarima DW-a. Njihov udio u vlasništvu čitavog kubanskog hotelskog lanca je minimalan u slučaju da „ipak nastupe okolnosti koje se u ovom trenutku ne mogu naslutiti" – dakle da hoteli budu vraćeni nekadašnjim vlasnicima.

Gospodarski „slomiti" Kubu

Federico Ferrer Delso, ataše za trgovinu španjolskog veleposlanstva u Kubi podsjeća i na pozadinu tih američkih propisa i trgovačkog embarga. Prvi embargo je uveo još 1960. Kennedy neposredno nakon kubanske revolucije godinu ranije, ali mnoštvu kubanskih izbjeglica u SAD politika njihove nove domovine prema Kubi nikad nije bila dovoljno oštra.

S vremenom i sve većim političkim utjecajem Kubanaca u SAD je politika Washingtona zapravo postajala sve oštrija, a nakon sloma SSSR-a se vjerovalo kako je došao trenutak za „odlučujući udarac" protiv vlade u Havanni kako bi i ona bila srušena. Već za vrijeme predsjedništva Busha starijeg je 1992. usvojen Akt Torricelli (također poetskog naslova „Akt o demokraciji Kube"), a onda je upravo Bill Clinton potpisao i taj Helms-Burtonov zakon. Za sadašnjeg španjolskog diplomata je njegov smisao bio samo jedan: „To je instrument čiji je cilj bio ugušiti gospodarstvo Kube i oštetiti lokalno stanovništvo."

Španjolski hotelijeri u Kubi posluju odlično, ali što od toga imaju Kubanci? S jedne strane su tamo i dalje bogati turisti kojima ne nedostaje bilo kakvog luksuza, ali s druge strane su tu i dalje nestašice i prazne prodavaonice (Velike nestašice na Kubi) za same Kubance. Ne čini se da španjolske investicije tu bilo što bitno mijenjaju.

Turizam je promijenio i Španjolsku

Španjolski ataše za trgovinu tvrdi kako ipak i Kubanci imaju koristi: „Ove investicije donose radna mjesta i omogućavaju prijenos znanja", tvrdi Ferrer. Smatra kako baš turizam Kubi otvara najjednostavniju mogućnost da dođe do tako potrebnih deviza. I službenik španjolskog hotelskog lanca Pacheco tvrdi kako se nešto čini već i zapošljavanjem tolikog broja osoblja koje je potrebno za luksuzne hotele (Kruzerom na Kubu). Ali i priznaje: „Nije naša zadaća da kao hotelijeri razmišljamo o takvim stvarima. Mi smo poduzetnici, a ne političari."

Španjolski diplomat pak podsjeća kako činjenica da toliko turista dolazi na Kubu neće imati samo gospodarske, nego i socijalne posljedice. Podsjeća i na ono što se događalo u njegovoj domovini Španjolskoj i tu vidi sličnosti s današnjom Kubom. U Španjolsku su turisti počeli masovno dolaziti 60-ih godina prošlog stoljeća još u doba diktature Franca. Turizam je počeo nositi blagostanje, ali i drugačiji način razmišljanja koji je onda doveo i do demokracije u Španjolskoj.

„Mislim da taj primjer može vrijediti i za Kubu", misli Federico Ferrer. Ali već i prije toga, turistički sektor i španjolski lanci Kubancima mogu pomoći i promjenom tamošnjih poslovnih navika.