Tunis i EU: odmjeravanje snaga ili ograničavanje migracija?

Tuniska vlada iznenada je vrlo brzo reagirala: nedugo nakon što su talijanska premijerka Giorgia Meloni i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen posjetile prihvatni centar na talijanskom otoku Lampedusa, tuniske vlasti protjerale su stotine migranata iz subsaharskih zemalja iz luke Sfax.

Sfax se smatra uskim grlom na migracijskim rutama iz Afrike u Europu. Odatle kreću brojni brodovi, većina njih za Lampedusu. Udaljenost između Sfaxa i otoka iznosi 188 kilometara zračne linije. Zbog te male udaljenosti mnogi migranti dolaze na teritorij Europske unije upravo preko Tunisa.

Tunis svjestan svoje moći

To vladi Tunisa daje ogromnu prevlast u pregovorima s Europom. Posjet Meloni i von der Leyen Lampedusi je reakcija na veliki broj izbjeglica i migranata koji su stigli na otok u tjednima i danima prije toga. Evakuacija nekih od njih tada je signalizirala Europljanima da Tunis itekako može utjecati na to koliko će migranata otputovati dalje prema Europi.

Aktualnoj situaciji prethodio je posjet visokih europskih političara Tunisu u srpnju. Obje su se strane složile oko budućeg migracijskog sporazuma. Njegov najvažniji cilj iz europske perspektive: spriječiti ilegalnu migraciju u Europu.

EU je pristala osigurati oko 100 milijuna eura godišnje za operacije potrage i spašavanja te povratak migranata. Paket, koji tek treba biti ratificiran i politički je kontroverzan, također uključuje brojne sporazume o gospodarskoj pomoći i suradnji s Tunisom. Prema trenutnom statusu, očekuje se da će zemlja narednih godina dobiti oko 900 milijuna eura. Predsjednik Tunisa Kais Saied rekao je nakon razgovora s von der Leyen i drugim europskim čelnicima u srpnju da je "odlučan" provesti sporazum "što je prije moguće".

Nezadovoljstvo s obje strane

Do sada se, međutim, sporazum pokazao uglavnom neučinkovitim. Situacija je kulminirala sredinom rujna (12. rujna 2023.), kada je preko 5.000 migranata stiglo na Lampedusu i to iz Tunisa. Prema podacima talijanskog ministarstva unutarnjih poslova, više od 123.800 ljudi je u stiglo Italiju brodovima od početka godine. Prošle godine ih je od siječnja do sredine rujna bilo 65.500. Do kraja godine mogao bi se i premašiti vrhunac iz 2016. - kada je stigla 181.000 migranata. Svi ti ljudi uglavnom žele dalje na sjever Europe.

Kako kaže Johannes Kadura, voditelj ureda Zaklade Friedrich Ebert u Tunisu, činjenicu da je predsjednik Saied migrante iz Sfaxa prebacio u druge dijelove zemlje tijekom vikenda zapravo treba shvatiti kao signal. "Sigurno nije slučajno što vlasti sada poduzimaju oštrije mjere protiv migranata. Očito žele pokazati da je itekako moguće nešto poduzeti protiv krijumčara i spriječiti migrante da se otisnu na more."

No, ne može se isključiti da i Tunis šalje suprotne signale. „Neki promatrači smatraju da je vlada u Tunisu nezadovoljna trenutnom strukturom migracijskog sporazuma s EU-om", kaže Kadura. Ti promatrači smatraju da je Vlada čak i namjerno poslala ljude na more kako bi izvršila pritisak na Europu."

Sve veći migracijski pritisak

“Očekivanja u Tunisu su zaista velika”, kaže Christian Hanelt, stručnjak za Bliski istok i Sjevernu Afriku u Zakladi Bertelsmann: "Meloni i Said imaju iste interese.” Tuniski predsjednik očito pretpostavlja da bi mu Meloni, koja je talijanskim biračima obećala značajno ograničenje migracije, mogla pružiti izravnu proračunsku potporu bez daljnjih uvjeta i nada se da će EU pomoći u modernizaciji tuniske obalne straže.

Istovremeno, Saied se nada da će kroz razgovore s Meloni i drugim europskim političarima uspjeti prevladati diplomatsku izolaciju u koju je zapao zbog svog autoritarnog unutarnjopolitičkog kursa. „Međutim Meloni mu ne može pomoći da dobije proračunsku pomoć od EU-a, s obzirom na to da je to povezano s političkim standardima i standardima ljudskih prava, kao i s predanošću Tunisa da provede reforme Međunarodnog monetarnog fonda. A Saied se tome protivi”, kaže stručnjak iz Njemačke.

Činjenica je da će migracijski pritisak prema EU i dalje rasti, posebice s obzirom na trenutna nastojanja da se on ograniči, kaže Christian Hanelt. Mnoge su migranti nedavne događaje, kao što su razgovori vodećih europskih političara i tuniskog predsjednika ili rasprave o daljnjim partnerskim sporazumima na Mediteranu, doživjeli kao znak upozorenja da bi migracija u budućnosti mogla postati teža.

Kritika zbog odnosa prema migrantima

Migracijski sporazum s Tunisom, iako još nije konačno odobren, već je naišao na velike kritike na europskoj razini. Kritičari kažu kako je upitno hoće li on zapravo bitno spriječiti ilegalne migracije. S druge strane, Tunisu se zamjera i odnos prema migrantima. Početkom srpnja tuniske vlasti ostavile su nezaštićene oko 800 migranata u pustinjskom području na libijskoj granici. Proljetos je Saied javno agitirao i protiv migranata iz subsaharske Afrike. Kritike iz EU-a Saied odbacuje kao miješanje u unutarnje nadležnosti Tunisa.

Johannes Kadura iz Zaklade Friedrich Ebert to smatra problematičnim: “EU se ne mora ponašati kao da to uopće nije mogla predvidjeti i sada je iznenađena”, kaže stručnjak. "Kada sklapate takve sporazume, također morate osigurati da oni migranti koji su spriječeni u prelasku mogu ponovno doći kući i to na human način. Europa ne može prebacivati svoju odgovornost!"

Tunis je svjestan svog položaja i u ruci ima sredstva za povećanje migracijskog pritiska na Europu. U Tunisu su također svjesni da se europski političari boje daljnjeg jačanja desničarskih populističkih i antimigrantskih snaga u Europi. EU, s druge strane, može dati Tunisu barem djelomičan pristup financijskim resursima o kojima zemlja, koja je pod teškim ekonomskim pritiskom, hitno ovisi - ili, obrnuto, vezati ih uz uvjete i uskratiti ih. Međutim, upitno je mogu li obje strane doista biti zainteresirane za stanje međusobne blokade.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu