Turistički obilazak poprišta ukrajinske revolucije

Olena Klimova već deset godina u svom rodnom gradu Kijevu radi kao turistička voditeljica. Prije nego što sa skupinom turista krene u obilazak, preispituje svaku zgradu i svaki šator oko Majdana. Na taj način želi dobiti osjećaj za atmosferu koju upijaju i njezini turisti. "Znam da se svake noći ovdje sve može promijeniti", objašnjava Olena.

Ona turistima priča priče iz prve ruke. Primjerice, kako je sudjelovala u prosvjedima na kojima je svrgnut predsjednik države Viktor Janukovič. Svjesna je toga da svi posjetitelji ne dijele njezina mišljenja: "Sa stranim turistima je vrlo jednostavno jer s njima mogu biti vrlo direktna. Ali s Rusima, koji poznaju samo vijesti iz ruskih medija, može doći do prepirke."

Susret s "ljudima revolucije"

Da bi se došlo do područja oko Majdana na kojem ljudi žive u šatorima i zaposjednutim zgradama, mora se proći strogo nadzirane kontrolne točke. Ispred jednog zelenog vojnog šatora koji je ograđen prema ulici i u kojem se nalaze kuhinja i dnevni boravak susrećemo Svetlanu Skyrpai iz središnje Ukrajine. Ova 21-godišnjakinja skida kapu s glave i pokazuje dugačak ožiljak. Ozljedu je zadobila kada su ju pretukli policajci.

Svetlana opisuje teške uvjete pod kojima u prenapučenim šatorima žive aktivisti. Unatoč tome, ona ovdje želi ostati barem tako dugo dok novo ukrajinsko vodstvo ne organizira parlamentarne izbore. "Znam da ćemo uspjeti promijeniti parlament, s običnim ljudima kao što smo ti i ja. Onda će život biti jednostavniji", smatra Svetlana.

Prolazeći između poredanih šatora upada u oči da aktivisti, većinom muškarci, nose maskirne uniforme. Za neke je to praktična radna odjeća, a za druge neka vrsta uniforme. Olena pokazuje razne simbole i zastave koje se viju iznad šatora. Posebno je vidljiva crveno-crna zastava nacionalističkog Desnog sektora. To je najradikalnija organizacija zastupljena na Majdanu. Njezini članovi su bili umiješani u brojne borbe s policijom.

Nasred Majdana vlada atmosfera kao na buvljaku: ulični umjetnici, među njima i skupina starijih žena u tradicionalnoj odjeći, sviraju i pjevaju za grupicu ljudi. Na štandovima se prodaju narukvice, šalovi i kape u ukrajinskim nacionalnim bojama, plavoj i žutoj. Turisti se slikaju ispred kulisa koje podsjećaju na revoluciju. Posvuda leže gomile kamenja, vide se barikade od starih automobilskih guma, hrpa drva i metala. No tu su i spaljene ruševine zgrade sindikata, oklopna vozila i oltari sa svijećama i uvelim cvijećem za poginule drugove.

Stravična sjećanja

U ulici iza Majdana Olena priča da je ovdje u sukobima između 18. i 20. veljače poginulo 70 ljudi. "Majdan je kao neka jama. Zato je snajperistima bilo lako pucati s okolnih brežuljaka i zgrada", objašnjava Olena. "Ponekad nije bilo direktnog pucanja na prosvjednike, no meci su se odbijali i ozlijedili ljude." Onda nas upoznaje sa studenticom Katjom. Ona priča da su ju 18. veljače tukli policajci i da te doživljaje nikada neće zaboraviti. Ova 20-godišnjakinja opisuje kako su policajci gonili prosvjednike kroz ulice sve do jedne barikade s uskim prolazom. Ljudi su u panici padali jedni preko drugih. "To je bila jedna od najgorih stvari koje sam ikada vidjela jer sam i sama ležala pod gomilom ljudskih tijela. Još nikada nisam čula da muškarci tako vrište", prisjeća se Katja.

Na kraju obilaska Olena sjeda pred jedan šator. A onda posluži svakog tko prođe slatkim zelenim čajem ili kriškom kruha sa svinjskom mašću. Novi kijevski gradonačelnik Vitalij Kličko kaže da su ciljevi prosvjednika s Majdana ostvareni i da oni sada trebaju napustiti trg. No ovdje nitko ne govori o odlasku kući.

Između šatora stoji klavir. Na njemu jedan mlađi muškarac svira tradicionalnu narodnu pjesmu. Ona govori o mladom partizanu koji je poginuo u borbi za Ukrajinu. Prolaznici pjevaju zajedno s njim.