Turisti, zaboravite na zvjezdice u Hrvatskoj

Ako će se voditi brojem zvjezdica koje su kategorizacijom dodijeljene privatnim apartmanima i slikama koje oglašivači stavljaju na internet, postoji mogućnost da će se turist koji prvi puta dolazi u Hrvatsku razočarati. A ako u jednoj sezoni promijeni nekoliko apartmana s istim brojem zvjezdica, zbunit će ga drastična razlika u njihovoj kvaliteti i opremi koja je često stara i nedostatna.

Upravo to nam je potvrdila i jedna od iznajmljivačica iz Ližnjana čiji su apartmani kategorizacijom dobili tri zvjezdice. S tim je, kaže, bila zadovoljna sve dok nije shvatila da su u istoj kategoriji apartmani za koje smatra da uopće ne bi trebali biti na tržištu. „Upravo mijenjam ormare u apartmanima, jer se koriste već 8 godina. Smatram da ljudima za njihove novce moram ponuditi što bolju uslugu. A koliko sam primijetila kod drugih iznajmljivača, tu još uvijek vlada filozofija da gost treba biti sretan što ćeš mu uopće iznajmiti“, nezadovoljno priča dodajući da Nijemci koji mogu izdvojiti 100 i više eura dnevno za apartman, pripadaju višoj srednjoj klasi koja živi u uređenim domovima. I da se nakon razočaranja sa smještajem vjerojatno neće vratiti u Hrvatsku.

Bakin namještaj i dva TV programa

Njezinu priču potvrđuju i fotografije mladih njemačkih turista koji su pretprošle godine boravili u Hrvatskoj. Kažu, povoljno su iznajmili katnicu koja je bila podijeljena u dva apartmana s tri zvjezdice i plaćali su je 120 eura na dan s tim da se korištenje uređaja za klimatizaciju doplaćivalo posebno. U tu je cijenu, pokazuju fotografije, uračunat prastari i potrgan namještaj, slabo opremljena kuhinja, premali frižider, puknuti plastični stol na balkonu s djelomično potrganim stolcima i televizor na kojem se mogu pratiti dva programa; jedan na poljskom, a drugi na arapskom. Čak i ako se radi o mladim ljudima kojima je na prvom mjestu provod i zabava, a manje vode računa o komforu soba u kojima će prespavati, ovakve pojave u svijet šalju ružnu sliku o hrvatskom turizmu.

„Vjerojatno je kuća u kojoj su boravili dobila kategorizaciju nekoliko godina ranije. Nakon toga su se pravila mijenjala, a svake se godine uvode nove stavke za određeni broj zvjezdica. To se je zadnjih deset godina drastično mijenjalo. Ne postoji pravilnik za izjednačavanje standarda u privatnom smještaju. Kad dobijete rješenje, nema unaprjeđenja i potrebe za dodavanje sadržaja koje uvode novi apartmani“, kaže nam predsjednica Udruge obiteljskih iznajmljivača privatnog smještaja Trogirske rivijere Emilija Čudina.

Ovakva je situacija nepravedna, priča Čudina za DW. „Kategorizirali smo apartmane 2006. godine i od tada smo puno ulagali u njih. Ove smo godine tražili kategorizaciju za novi apartman i apsolutno su drugačiji uvjeti. Prije niste morali posjedovati kutiju prve pomoći, a sada mora postojati u svakom apartmanu, ako želite dobiti četiri zvjezdice. U međuvremenu su se detalji pretvorili u izrazito potrebe stvari koji utječu na kategorizaciju.“

Photoshop je svemoguć

Naša je sugovornica poslovno obišla brojne apartmane koji su kategorizirani u novije vrijeme, no ni oni često ne opravdavaju broj zvjezdica koji im je dodijeljen. „Recimo, telefonski uređaj se makne nakon što je dobivena kategorizacija. To je ružan primjer koji se često događa. Ili tepih koji se ne kliže uz krevet, a koji je također uvjet za četiri zvjezdice. Nakon što ih dobijete, tepih možete preseliti u vlastiti stan. To više nitko neće kontrolirati“, priča i dodaje da gosti, ako idu iz jednog mjesta u drugo, mogu primijetiti te razlike i mogu se osjetiti pokradenima.

Upravo su to zamjerke koje pronalazimo i na popularnim internetskim servisima na kojima se oglašavaju iznajmljivači, a gosti mogu slobodno ocjenjivati njihovu uslugu. Nedostatak kuhinjske opreme, razočaranost zbog prevelike udaljenosti od plaže, prozori i balkoni koji gledaju na susjedovu fasadu ili premalen broj kvadrata, neke su od primjedbi koje ostavljaju gosti. Pronađe se čak i pokoja žustra rasprava između gostiju i iznajmljivača koja pokaže da svaka priča ima dvije strane. Istini za volju, čini se kako broj pozitivnih ocjena ipak preteže.

Može li se onda, generalno, vjerovati tim oglasima? Ako je pitati Emiliju Čudinu, može, ali valja se čuvati Photoshopa i vještih fotografa. „Imala sam priliku vidjeti fotografiranje susjedovog bazena kao da je riječ o dijelu okućnice iznajmljivanog apartmana. Isto je s pogledom na more koje se može vidjeti samo par centimetara, ali na slikama se može namjestiti kao da cijeli balkon gleda na more. Ne događa se to često i uvijek, ali sugeriram gostima da čitaju recenzije prethodnih gostiju. Oni uvijek mogu dati najpotpuniju informaciju. Gosti će u recenzijama istaknuti nedostatke. To se uvijek lako otkrije.“

S jedne strane nered, s druge hiperregulacija

Dugoročno, od ovakvog nereda na tržištu privatnog smještaja malo tko može imati koristi, pogotovo u prezaduženoj državi koja je potpuno ovisna o turizmu i koja rezultate turističke sezone svake godine uzdiže na razinu „biti ili ne biti“. Nisu zadovoljni ni iznajmljivači, budući da se, kažu, birokratski forsiraju stvari potpuno nebitne za kvalitetu smještaja pa u apartmanima moraju isticati besmislene „planove evakuacije“, a uskoro i znakove koji brane točenje alkohola maloljetnicima. “Ali iznajmljivači većinom ni ne uslužuju alkohol. Stvar je samoga gosta hoće li donijeti alkohol u apartman. Ne postoji način kako bi ga spriječili. A ako nemate naljepnicu možete biti kažnjeni kaznom od dvije do pet tisuća kuna“, priča nam šefica Udruge obiteljskih iznajmljivača privatnog smještaja Trogirske rivijere.

No iznajmljivače još više ljuti činjenica da će s prvim danom 2016. godine morati imati energetske certifikate za apartmane. U protivnom, propisane su kazne do 30 tisuća kuna. „Energetski certifikat je dodatno ulaganje i ima smisla kada dajete objekt ili apartman u najam na duže vrijeme. Mi smo pružatelji usluga u domaćinstvu, mi nismo tipični iznajmljivači. Turiste koji dođu na nekoliko noći energetski certifikat ne zanima. Gostima on ništa ne znači, jer nemaju ništa s plaćanjem računa za struju, vodu, nemaju nikakvu odgovornost za plaćanje režija“, tvrdi Čudina. Da bi stvar bila gora, dodaje, certifikat traje 10 godina i njegova se klasa mora isticati u oglašavanju apartmana. „Ako vaš susjed ima A, a vi D, ispada da je vaš smještaj manje poželjan. Kažnjavat će se i turističke agencije koje oglašavaju smještaj bez isticanja klase energetskog certifikata.“

Turizam i dalje ide po inerciji

Iz navedenog se lako vidi da sustav ne ide na ruku iznajmljivačima; kazne su pedantno propisane, a nagrade za one koji se pridržavaju pravila ne postoje. Uz to, postoji mišljenje, pogotovo kod ljudi iz unutrašnjosti Hrvatske, kako iznajmljivači na moru rade samo tri mjeseca, a ostatak godine uživaju u novcu koji su „uzeli“ turistima. Razlog takvoj percepciji je, kaže Čudina, što se uz obalu postižu veće cijene smještaja nego u unutrašnjosti. Ipak, kvalitetni iznajmljivači bi mogli postići i veće cijene, kada ne bi postojali takozvani rušitelji cijena, ilegalni i legalni, koji do zadnjeg trenutka nemaju rezervacija. „Onda krenu spuštati cijene pa smo i mi ostali prisiljeni na spuštanje ispod realne cijene. Dugo zadržavanje gosta više nije praksa, jer gosti sada žele razgledati što više gradova. U toj ruti ne zaobilaze ni kontinentalni dio Hrvatske koji ne uspijeva postići cijenu kao mi. Velika je laž da mi tri mjeseca radimo, a ostatak godine odmaramo. Zapravo, nismo sretni zbog te sezonalnosti i rado bismo produžili sezonu, ali jako je loš taj destinacijski menadžment, jer se sve usko vezuju uz more i sunce“, kaže Čudina koja za ove propuste u turističkoj strategiji krivi lokalne i turističke zajednice te resorno ministarstvo.

Sezona je uistinu kratka, i već se godinama o tome govori, a svi su sadržaji koncentrirani na nekoliko ljetnih mjeseci. „Što bi gosti radili u rujnu ili listopadu kada se restorani zatvaraju, nema sportskih aktivnosti, potiče se sezonski rad obrta...“, nabraja Emilija Čudina probleme koje je puno teže riješiti od neusklađene kategorizacije privatnog smještaja. A hrvatski turizam, do daljnjega, upozoravaju oni koji od njega žive, ide bez konkretnog plana – inercijom.