Turska: otpor uz pomoć Twittera

U Turskoj su planovi da se Park Gezi u blizini istanbulskog velikog Trga Taksim pregradi, doveli do žestokih prosvjeda protiv vlade. Mladim demonstrantima se dugo predbacivalo da su apolitični - a sada koriste oružje poznato u cijelom svijetu: Twitter (u prijevodu: cvrkut, cvrkutati).

Demonstranti su tu digitalnu platformu koristili kako bi se međusobno informirali o policijskim akcijama i upozorili na opasnost od suzavca i vodenih topova. Turska policija ima brzu specijalnu jedinicu, ali ni ona ne može biti tako brza kao što su to twitteraši, koji jedni druge upozoravaju od mogućih napada. 140 znakova, koliko maksimalno može sadržavati jedna poruka preko Twittera, sasvim je dovoljno braniteljima Parka Gezija kako bi organizirali demonstracije ili nabavili potrebne stvari, poput lijekova i hrane.

Nekoliko demonstranata ima i do 50.000 onih koji ih slijede, odnosno prate na Twitteru. Na taj način se njihove poruke brzo šire. Vjerojatno je zbog toga premijer Erdogan Twitter nazvao "glavnim zabušantom" i "nevoljom za društvo". Pritom je nekih desetak dana prije toga Erdogan tijekom posjeta Silicon Valleyu u američkoj saveznoj državi Kaliforniji kazao: "Znanje je univerzalni materijal čovječanstva. Od toga ćemo svi imati koristi."

I pogrešne informacije se šire brzo

Ali kratke poruke preko Twittera i drugih socijalnih mreža se mogu iskoristiti i za dezinformaciju i provokacije: fotografija jednog teško ozlijeđenog muškarca je izazvala masovne reakcije među twitterašima. Na koncu se ispostavilo, da fotografija nije bila prava. Poruka da je otkaz dobio šef policije se također pokazala netočnom viješću. Jedan video, koji je preko Twittera proširen po internetu, a koji je navodno prikazivao pogibiju jednog prosvjednika, također je bio falsifikat. Kao uostalom i fotografija jednog policajca koji papar sprejem pršće jednog psa - fotografija nije falsifikat, ali informacija je pogrešna, jer se radi o fotografiji iz Italije.

Twitter je u svakom slučaju desecima tisuća demonstranata važan način komunikacije. M. Serdar Kuzuloğlu, kolumnist dnevnog lista "Radikal", Twitter je nazvao "živčanim sustavom pokreta otpora, koji nema glavni stožer".

Katastrofa za tradicionalne medije

Gubitnik prosvjeda u Turskoj je već sada identificiran - to su klasični mediji u zemlji. Oni su dugo vremena prešućivali prosvjede i oštro djelovanje policije protiv demonstranata. Socijalni mediji su bili potpuna suprotnost: Twitter i Facebook su gotovo bili preplavljeni porukama, statusima, fotografijama i videima o sukobima demonstranata i sigurnosnih snaga, kao i o pretjeranoj policijskoj uporabi suzavca. Turski klasični informativni mediji su isprva prikazivali samo govorne emisije i dokumentarne filmove o životinjama. 

Sada su mnogi građani ljuti. Nezadovoljstvo je bilo toliko da se jedna skupina, koja je stala u obranu Parka Gezija, okupila i pred zgradom NTV-a, najvažnije turske informativne televizije. Na trgu Taksim su demonstranti čak napali reportažna kola te televizije.

NTV se za svoje izvještavanje - ili bolje rečeno ne-izvještavanje - morao ispričati. Ali to je bilo nedovoljno i prekasno. "Kod urednika vijesti je autocenzura bila jača nego novinarski instinkti", komentirao je to "ne-izvještavanje" popularni dnevni list "Hürriyet".