Turska se želi riješiti sirijskih izbjeglica

Recep Tayyip Erdogan nije prijetio kada je u Ankari rekao da bi Turska mogla biti prisiljena "otvoriti svoja vrata" ako više ne bude dobivala podršku Europe za opskrbu izbjeglica i stvaranje "sigurnosne zone" na sjeveru Sirije.

Pozadina Erdoganovog zahtjeva je takozvani Sporazum o izbjeglicama iz ožujka 2016. godine. Tada je EU Turskoj obećao šest milijardi eura tijekom idućih nekoliko godina za opskrbu sirijskih izbjeglica. Prema podacima Europske komisije, već su isplaćene 2,4 milijarde i ostalih 3,5 milijarde eura će biti dodijeljene u skladu s ugovorom. U velikoj suprotnosti s grmećim tonovima iz Ankare je naglašena opuštenost u Komisiji u Bruxellesu: „Vjerujemo u to da suradnju s našim turskim partnerima možemo nastaviti u dobrim odnosima", priopćeno je trezveno u jednoj pisanoj izjavi za medije.

Izbjeglice natrag u Siriju

Ni Kristian Brakel, voditelji Zaklade Heinricha Bölla u Istanbulu, ne vjeruje da bi Erdogan zaista mogao dozvoliti propast ugovora. On za to "nema boljih opcija", rekao je Brakel za DW. Ovaj stručnjak za Tursku prave probleme u odnosu prema izbjeglicama u Turskoj vidi na drugom mjestu. Posljednjih tjedana i mjeseci je broj deportacija izbeglica iz Turske u njihove matične zemlje naglo porastao. U slučaju izbjeglica iz sirijskoga građanskog rata, kako kaže Brakel, riječ je čak i o ratnim područjima poput Idliba.

U Ankari nitko ne negira da se u međuvremenu oko 320.000 Sirijaca, koji su bili pobjegli u Tursku, ponovo vratilo u svoju domovinu. Međutim, turske vlasti govore o "dragovoljnom povratku". Kristian Brakel u to sumnja. Postoje brojna vjerodostojna svjedočenja ljudi koji su se prijavili policiji s namjerom da produže boravak u Turskoj. „Tamo im je pak dano da potpišu dokument kojim bi trebali potvrditi svoj 'dragovoljni povratak'". Pod prijetnjom fizičkim nasiljem navodno im je dano do znanja da prigovori neće biti prihvaćeni. U takvim okolnostima, po Brakelovim riječima, „naravno se ne može govoriti o dragovoljnom odlasku".

Posebna uloga Turske u izbjegličkoj politici

Takvo ophođenje s izbjeglicama iznenađuje na prvi pogled. U više navrata su turski predsjednik Erdogan i članovi njegove vladajuće stranke AKP uvek iznova ponosno naglašavali spremnost turske vlade da pomogne. Tako je u jesen 2017. u intervjuu za DW govorila političarka AKP-a Fatma Sahin, koja je od 2014. gradonačelnica grada Gaziantepa na granici sa Sirijom: „Godinama pokušavamo pomoći ljudima u nevolji iz Sirije. To je ovde tradicija, to je naša kultura. Ako tvoj susjed gladuje, moraš pokušati pomoći mu. Mislim da smo mi našim ponašanjem cijelom svijetu postali uzor. Mi smo postali savjest svijeta."

Doista Turska je imala posebnu ulogu što se tiče sirijskih izbjeglica. Više od 6,3 milijuna ljudi napustilo je Siriju i u susjednim zemljama je moralo potražiti utočište. Više od polovice njih prihvatila je upravo Turska.

Opasnost od novog izbjegličkog vala

Ipak, početna euforija prema pridošlicama u mnogim mjestima je nestala. Godinama tolerirana praksa da Sirijci koji nisu registrirani u Istanbulu još uvijek žive u milijunskoj metropoli, više neće biti tolerirana, a izbjeglice o kojima je riječ morat će napustiti grad.

Razlogom za promjenu Erdoganove retorike Kristian Brakel smatra gubitke na izborima u metropoli na Bosporu: „Osobito u okruzima u kojima živi puno izbjeglica AKP je ostao kratkih rukava. Iako su ti dijelovi Istanbula ranije predstavljali uporišta AKP-a, sada je u njima ta stranka očito kažnjena." Za to je kriva i napeta ekonomska situacija. Sve u svemu, nesnošljivost prema izbjeglicama, bilo da je riječ o otvorenom rasizmu ili čak nasilju, jako je porasla. Izmijenjena retorika je jasan pokušaj da se poonovo uspostavi kontrola nad situacijom."

Koliko bi to moglo postati teško jasno je kada se pogleda susjednu Siriju. Posljednjih tjedana ponovo je došlo do eskalacije borbi oko posljednjeg velikog pobunjeničkog područja Idliba, koje graniči s Turskom. Na tom području živi oko tri milijuna izbjeglica. Ako se tamošnja situacija pogorša, ti ljudi bi mogli pokušati domoći se Turske. Vlada u Ankari je na to već reagirala najavom održavanja summita o Siriji idućeg ponedjeljka s ruskim predsjednikom Putinom i iranskim predsjednikom Rohanijem.