Turski karnevalisti u Njemačkoj

Već po zvonjavi njegovog mobilnog telefona može se zaključiti da je Rolf Rosenkranz zaljubljenik u karneval. Kad god netko nazove toga stečajnog upravitelja iz Neussa, iz njegovog telefona se začuje karnevalska pjesma. Ovih dana se to često događa. Jer, Rosenkranz je utemeljio jedinstvenu stvar: prvo njemačko-tursko karnevalsko društvo u Njemačkoj. Skupa sa svojim turskim prijateljem Ramazanom Yaganom on je već odavno tu ideju imao u glavi. Ali, teško ju je bilo ostvariti.

Rosenkranzova kćer je 2011. izabrana za karnevalsku princezu u Düsseldorfu. Zato je imala puno reprezentativnih nastupa. A time je i tema karnevala ponovo dospjela u prvi plan, pa i pitanje osnivanja njemačko-turskog društva: "Opet smo se prihvatili te ideje i negdje u studenom smo rekli, sad imamo dovoljno ljudi i jednostavno osnivamo društvo", priča 62-godišnji Rosenkranz.

Nije cilj integracija

Yagan je provjerio raspoloženje u krugu svojih poznanika. I Rosenkranz je potegao svoje višegodišnje karnevalske kontakte i ubrzo su našli jedanaestero zainteresiranih: šest Turaka, jednu Turkinju, tri Nijemca i jednog Makedonca. "Zapravo smo društvo htjeli osnovati 11.11.2011. (na dan početka karnevalske sezone, op. prev.). Ali to nije uspjelo jer su neki članovi bili na odmoru", priča Rosenkranz. Tako su s osnivanjem morali čekati do kraja studenoga, jer za osnivanje društva u Njemačkoj je potrebno sedam članova.

Njemačko-tursko karnevalsko društvo (DTC) neće se u prvom redu baviti integracijom stranaca. "Taj pojam ne mogu više čuti", kaže Yagan, koji je sa šest godina došao u Njemačku. "Ja sam integriran, svi smo mi dio ove zemlje i svi ovdje plaćamo poreze. Mi smo ovdje već druga, treća, djelomice i četvrta generacija. Mi se potpuno identificiramo s ovim gradom i ovom zemljom." Zato smatra da se nikoga više ne mora integrirati.

Ni Rosenkranz ne razmišlja o integraciji. "To nije bio naš motiv. Mi radimo skupa, mi smo privatno prijatelji pa onda možemo skupa i slaviti." A ako iz toga nastane i neki pozitivan učinak glede integracije, oni to rado prihvaćaju, kaže Rosenkranz.

Među članovima i Hrvati

Yagan i Rosenkranz su uočili da se stranci teško odlučuju na članstvo u nekom karnevalskom društvu. Možda će ljudima pomoći kod svladavanja barijere kad vide "da su u našem društvu već Turci, Portugalci, Hrvati i Makedonci", kaže Rosenkranz. Smatra da će strancima biti lakše pristupiti takvom društvu nego nekom čisto njemačkom.

Dosad je novo društvo naišlo na dobar odjek. Društvo si je za cilj postavilo da do početka karnevalske sezone 2012./2013., dakle u roku od godinu dana nakon osnutka, ima 100 članova. Ali, čini se da će taj broj biti ranije dosegnut. Jer, DTC već sad ima oko 40 članova.

Za ovaj karneval su članovi DTC-a bili prilično suzdržani. Posjećivali su sjednice drugih društava i polako upoznavali karnevalske običaje. I bili su ugodno iznenađeni što su ih druga društva tako prihvatila, uključivala u svoj program i dodjeljivala im karnevalske ordene.

Možda ih primijeti i politika

Yagan i Rosenkranz ne žele da njihovo društvo bude jedino njemačko-tursko karnevalsko društvo. "Možda će ovo biti signal čitavoj Republici da i drugi slijede naš primjer i da se osnuje još puno takvih društava. To bi nas veselilo", kaže Yagan, po zanimanju konzultant poduzeća, koji među svojim klijentima uglavnom ima Turke.

Ovaj turski karnevalist želi prije svega jedno: "Možda ćemo jednoga dana dobiti priliku da nas političari pozovu. Tada bismo mogli prenijeti pozitivna iskustva. Mi smo ovdje odrasli i ovdje se osjećamo kod kuće. Njemačka je središte našeg života", kaže Yagan dodajući da manjina upada u oči i da se o manjini negativno izvještava.

Osnivanjem prvog njemačko-turskoga karnevalskoga društva Yagan i njegovi drugovi su u svakom slučaju već pozitivnom viješću na sebe skrenuli pozornost.

Autor: Arne Lichtenberg/Anto Janković
Odg. ur.: Snježana Kobešćak