Turski turisti spas za grčki Lezbos

U malom brdskom selu Vafiosu na grčkom otoku Lezbosu, usred idiličnog maslinika, vlasnik taverne Nikos Molvalis sprema i svojim gostima servira tipične grčke specijalitete. Ovdje nema ničega što podsjeća na slike prevrnutih i nasukanih gumenjaka s brodolomcima i smještaja za izbjeglice u plamenu. Molvalis je u ljeto 2015. bio jedan od prvih koji je privremeno bio objesio svoju pregaču o klin kako bi pomogao u spašavanju izbjeglica iz mora. Ono što je tada vidio i doživio duboko se urezalo u njegovo sjećanje. Ovaj ugostitelj koji je završio školu za kuhara kaže da je to rado činio i da bi uvijek iznova učinio isto ako bi zatrebalo. Ali tada je još živio u uvjerenju da će svijet cijeniti junačke akcije spašavanja za koje su bili zaslužni stanovnici Lezbosa.

Umjesto toga su se na televizijskim ekranima i u inozemnim medijima počeli pojavljivati negativni izvještaji u kojima su se potencijalni turisti odgovarali od toga da kao destinaciju za svoj odmor izaberu Lezbos. "Uvijek se izvještava da mi na Lesbosu ne želimo izbjeglice. To je točno - mi želimo da one budu registrirane i da onda nastave dalje prema zapadu Europe - kamo ionako žele", kaže Molvalis. Mnogi stanovnici Lezbosa smatraju nehumanim da izbjeglice moraju tako dugo "čamiti" u Moriji. I suosjećaju s njima. "Najgore je što Europljani sada misle da smo prljavi i da je kod nas sve puno boleština te da zbog toga izbjegavaju naš lijepi zeleni otok", priča Molvalis.

Spas iz neočekivanog smjera

Ovaj kuhar smatra da su on i njegovi sugrađani višestruko kažnjeni. "Prvo su nam izostali gosti, prije svega Nijemci, a onda su nam još povećali poreze." Molvalis već odavno ne može govoriti o dobitku i zaradi. On je sretan kada sezonu završi s pozitivnom nulom. Da je ne završi u minusi može zahvaliti prije svega gostima iz susjedne Turske. "Pred kraj ljetne sezone smo imali oko 6.000 turskih gostiju - većinom mlade, dobro situirane parove s visokim kulinarskim zahtjevima. Neki su čak došli sa širom obitelji: djed i baka, roditelji i djeca. Tu smo konačno mogli nešto zaraditi", priča.

I vlasnica kafića Tenia Karamanoli je nesretna što je Lezbos zbog izbjegličke krize izgubio na ugledu. A ona isto tako vjeruje da bi bez turskih turista većina lokala na Lezbosu mogla staviti ključ u bravu: "Do sada smo se puno ljutili na Turke i na njihove političare. Ali ove godine smo imali divne goste iz te zemlje!"

Do prije 20 godina su odnosi između Turske i Grčke bili vrlo napeti. Tek odnedavno su se stanovnici ovih dviju susjednih zemalja počeli međusobno posjećivati. Prije izbijanja izbjegličke krize je oko 30.000 Turaka godišnje posjećivalo Lezbos, ove godine ih je pri kraju ljetne sezone na ovaj grčki otok došlo već 37.000. Istovremeno je broj gostiju iz drugih europskih zemalja sa 64.000 pao na 24.000.

Ista priča i na Samosu

I na otoku Samosu koji je također nedaleko od turske obale te je zbog toga postao međupostaja na izbjegličkoj ruti puni su riječi hvale za turske turiste. "Muslimanski turisti su naši najbolji gosti", kaže Markos Kottoros, vlasnik ribljeg restorana u obalnom gradiću Pythagorionu. Maria Aksiotu koja radi za jednu rent-a-car agenciju priča nam da je ove godine imala 7.000 turskih mušterija. "Nisu baš svi jako kultivirani i ne pridržavaju se dogovorenih rokova, ali mi to prihvaćamo. Jer što bismo ove godine da njih nije bilo?", kaže.

Jedno je jasno: izbjeglička kriza i teška gospodarska situacija na sjevernoegejskim otocima grčku turističku branšu stavlja pred nova iskušenja. Ali svi se slažu da je ova kriza zbližila Grke i Turke i izbrisala neke otpore koje su imali jedni prema drugima.