U kom smjeru se kreće Japan?
22. srpnja 2013
Izgleda da su pred Japanom godine stabilne političke garniture. Liberalno-demokratska stranka (LDS) premijera Šinzoa Abea (na slici gore) i njezin dugogodišnji koalicijski partner, budistička stranka Nova Komeito, osvojili su potrebnu većinu i u Gornjem domu japanskog parlamenta. Japanski birači su prije svega time nagradili uspješnu gospodarsku politiku vladajuće koalicije koja je od početka godine Japanu podarila najsnažniji gospodarski rast od svih industrijski razvijenih zemalja.
Oprezno s biračkim lobijima
No razloga za zadovoljstvo japanskih građana sadašnjim državnim kormilom ima još. Japanci su se zaželjeli i političke stabilnosti koju jamči premoć jedne političke opcije u oba doma parlamenta. Takvo stanje nije zabilježeno još od 2007. otkada je Japan pao u nemirno razdoblje političkih kriza. Sada Abe može mirno vladati zemljom sve do 2016. kada su na redu izbori za Donji dom parlamenta. Pobjeda je ispala uvjerljiva između ostalog i zbog potpuno razjedinjene oporbe koja osim protivljenja atomskoj energiji biračima nije imala što za ponuditi. Abe sada ima razriješene ruke za uspješno provođenje dvije najvažnije reforme: reformu gospodarskog sustava i Ustava. Glavni element premijerove reforme, tzv. "Abenomics", je reforma tržišta koje Abe želi otvoriti i učiniti mobilnijim. No za provođenje ovog plana treba pridobiti jake biračke grupe poput poljoprivrednika, apotekara, liječnika i energetskih poduzeća koje su dosad profitirale od monopolističkih privilegija. Tu bi Abea mogla blokirati njegova vlastita stranka, koja se ne želi zamjeriti moćnim biračkim lobijima.
Kako biračima "prodati" više useljavanja
Ustavna reforma bi trebala okončati japansku službenu "eru pacifizma" koja je nastala kao plod poraza u Drugom svjetskom ratu. Abe je odmah nakon objave pobjede najavio "sveobuhvatne i široke" promjene ovlasti japanskih oružanih snaga. Promatrači vjeruju da će se desno-konzervativni premijer više okrenuti Ustavnim reformama kroz koje može biti siguran da će kod birača nakupiti nove bodove umjesto reformiranja gospodarstva koje mogu samo razljutiti moćne pobornike Abeove stranke. Pred Japanom je osim toga sagledavanje činjenice da zemlja ima natprosječno mnogo umirovljenika i da demografske prognoze ukazuju na potrebu otvaranja Japana za useljenike što dosad nije bio slučaj. Ova pitanja je desno-konzervativni premijer dosad zaobilazio u velikom luku. Za otvaranje japanskog tržišta za robu široke potrošnje iz Europe i nekih azijskih zemalja Abe bi trebao skinuti i visoke carinske prepreke koje štite prije svega moćni poljoprivrednički lobi. Mnogi stručnjaci smatraju da je japanskom gospodarstvu prijeko potrebna i reforma tržišta rada s labavijim pravilima prilikom otpuštanja radnika i uvođenje novog oblika radnog odnosa s dužim probnim rokovima.
Odstupanje od pacifizma
No najveći izazov na vanjskopolitičkom planu i dalje ostaje odnos s moćnim susjedom Kinom koja svoju gospodarsku snagu sve više ispoljava i agresivnim manevrima oko spornih područja na istoku Kineskog mora. Ustavom zagarantirano okretanje leđa japanskom pacifizmu kod mnogih susjeda, poput Kine, budi sjećanja na militarizam i imperijalizam carskog Japana. Premijer Abe je dosad već nekoliko puta dolijevao ulje na vatru relativizirajući japansku krivnju u Drugom svjetskom ratu. Desno-konzervativni premijer osim toga nije isključio moćnost da će uskoro posjetiti sporni Jasakuni relikvijar, spomenik japanskim vojnicima iz Drugog svjetskog rata. Istodobno pacifistička klauzula Japanskog ustava ograničava državni suverenitet. Tako japanska vojska smije borbeno djelovati tek u slučaju da i sama bude napadnuta a japanskoj vojsci nije dozvoljeno ni sudjelovanje u manevrima sa svojim vojnim partnerom SAD-om. No svako odricanje Japana od pacifističke doktrine će dodatno zakuhati, već ionako napetu, situaciju u Kineskom moru i pojačati zveckanje oružjem nekadašnjih ratnih protivnika.