U mirovinu - tek sa 73 godine?

Ovaj institut prije svega ukazuje na tri čimbenika: prvi je činjenica kako naša životna dob neprestance raste, što je onda teret za mirovinski sustav koji će u jednom trenutku jednostavno postati prevelik. U (tadašnjoj zapadnoj) Njemačkoj u šezdesetima je dobna starost za mirovinu bila daleko niža. U nekim zanimanjima, na primjer rudari su odlazili u punu mirovinu i prije nego što su navršili 60 godina. Ipak, u prosjeku su muškarci u toj svojoj mirovini uživali samo 9,9 godina, a žene 10,6 godina.

Danas je statistika posve drugačija: 2014. će, statistički uzevši, svaki muškarac primati mirovinu 19,3 godine, a žene 21,4 godina. Drugim riječima, već zbog produžene životne dobi je došlo do golemog povećanja broja umirovljenika: 1960. ih je bilo 7,9 milijuna, 2014. ih je 20,2 milijuna.

Novih naraštaja - nema

Drugi čimbenik je natalitet, koji je u ovoj zemlji još od sedamdesetih u prosjeku pao ispod 2,1 djeteta (ma koliko takvo računanje zvučala glupavo) po jednoj Njemici. A to je granica ispod koje onda i čitavo stanovništvo zapravo odumire i broj se smanjuje.

Treći je povezan sa činjenicom nataliteta, jer sad su već na rubu mirovine posljednji građani rođeni u takozvanom "baby-boom" naraštaju u pedesetima i šezdesetima. To znači da će se u najskorije doba dogoditi da će mnogo građana otići u mirovinu, a da na njihovo mjesto neće doći nitko tko će uplaćivati u mirovinski fond.

Zaključak studije ovog instituta kojeg je načinila Susanna Kochskämper je jasna: čak i postojeća reforma u Njemačkoj koja predviđa da svi rođeni nakon 1965. u mirovinu krenu tek sa 67 godina - neće biti dovoljna. To bi značilo da od 2032. više ne bi bilo mlađih umirovljenika od tog doba.

Ali ako se - matematički bi rekli - "okrene računica" i prema novcu koje će biti na raspolaganju pokuša otkriti koliko dugo treba raditi da umirovljenici primaju manje ili više mirovine kakve su sad, dolazi se do toga da će već 2040. trebati raditi sve do 73. godine života, i to i muškarci i žene - u skladu sa smjernicama za ravnopravnost.

Oprez s brojkama

Prve reakcije na ovo izvješće su prilično burne: prije svega treba imati pred očima da ovaj Institut njemačkog gospodarstva nije neovisan institut, to je - kao što mu ime kaže, institut njemačkih poslodavaca. I mada se i on poziva na statistike Njemačkog (državnog) ureda za statistiku (Statistische Bundesamt), drugi stručnjaci upozoravaju kako se već i u prethodnim raspravama o dobi u kojoj treba ići u mirovinu baratalo prognozama koje nitko živ jednostavno ne može znati da će biti točne.

Naime još sredinom osamdesetih su se čula upozorenja kako je njemački mirovinski sustav "pred slomom" i kako će se za trideset, četrdeset godina nužno dogoditi kolaps. Ali tko može znati što će biti za trideset godina? Na primjer, u međuvremenu je došlo i do ujedinjenja Njemačke i nema tog statističkog ureda na planetu koji je sposoban predvidjeti što će biti pola stoljeća unaprijed.

Drugi problem je svakako političke prirode: mirovine su "vruća" tema i jedva koja stranka će birače željeti uvjeriti kako će morati raditi maltene sve do groba. Sasvim suprotno od toga: nakon što su u dvije tisućutima mnoge zemlje Europske unije prihvatile dobnu granicu od 67 godina za odlazak u mirovinu, sve je više stranaka i pokreta u zemljama EU-a koje žele vratiti "stara" pravila, bez obzira kakav to teret bio po državnu blagajnu. A u državama poput Francuske takva reforma nikad nije niti provedena.

Njemačka pak užurbano priprema zakon kojim bi se regulirala "elastična" granica za odlazak u mirovinu. Po postojećim propisima, umirovljenici u nekom trenutku moraju u mirovinu i ne isplati im se raditi duže. S druge strane, ako čak i rade nakon što su već umirovljenici, onda ih se "kažnjava" porezom na prihod tako da trebaju dobro razmisliti o tome da li im se to isplati. To sve nema smisla i njemačka ministrica rada Nahles kaže kako se nikoga ne želi sprječavati da radi - ali samo ako to želi.

Komentar WDR-a: Gdje je običan krokodil?

Utoliko u ovoj vijesti o još višoj dobnoj granici za odlazak u mirovinu koja puni njemačke medije možda ima i nešto o čemu govori komentator njemačke postaje WDR Christian Starke: "Da je ovo ljeto kao svako drugo, onda bi mediji izvještavali o Samiju, krokodilu iz jezera šljunčare kod Dormagena, ili o Kunu, golemom somu koji proždire i pudlice u jezeru kod Mönchengladbacha. Obzirom da, kao proteklih godina, nema ni pobjeglog krokodila niti golemog soma, ove godine je tako došlo pitanje dobne granice za mirovinu."

Jer čak i ako se zanemare svi ostali čimbenici - ukupni gospodarski rast, produktivnost i drugi prihodi države osim doprinosa za mirovinski sustav, ostaje ne baš ugodna činjenica da su osobe u mnogim zvanjima već s navršenih 40 "prestare" da nastave u svom zvanju. U upravnim odborima koncerna ih ima još mnogo koji su navršili 70. rođendan, ali jedva da netko uopće i želi vidjeti vozača kamiona koji je navršio tu dob. Utoliko se i takvi "izračuni" zapravo svode na tjeranje ljudi u prijevremenu mirovinu - što naravno znači uz mnogo manje mirovine, nerijetko i nedovoljne za život.

Komenator WDR-a Starke zato apelira: "Umjesto rasprava o mirovini može li netko, molim vas, pustiti kakvog krokodila ili soma?"