U Njemačkoj sve više djece koja rastu - u siromaštvu

Od prošle analize, njihov broj se povećao za 100 tisuća mališana i sada milijun i 930 tisuća klinaca i klinceza u ovoj bogatoj Njemačkoj, zapravo živi u siromaštvu.

To zapravo znači da gotovo svaki peti mališan u Njemačkoj jedva da dočeka sit kraj mjeseca i novi ček ureda za nezaposlene. Jer usprkos sve manjem broju djece u ovoj zemlji, 17% od ukupno 11 i pol milijuna mališana ispod 15 godina, živi u obiteljima sa nezaposlenim roditeljima. Po nedavnoj reformi davanja za socijalno slabe obitelji, takozvanom "Harz IV" roditelji za djete od 14 godina dobiju ravno 3 eura i 42 centa na dan. Čak da sad i ne spominjemo odjeću i obuću, i u najjeftinijem discounteru u Njemačkoj je samo za hranu takvom mališanu koji bi pokrila sve njegove potrebe, potrebno je 4 eura 68. Sad da i ne ulazimo da svako dijete želi i nešto više od samo tanjura sa rezancima.

"Moj brat ima 18 godina i on stalno hoće nešto. Moj brat uvijek kaže, daj mi pet eura i onda mama kaže neka prekine i da mora štedjeti. I onda mislim da nam je stvarno tijesno i onda ni ja ne želim puno toga." priča mala Lana koja ima 11 godina. Ali koje djete je spremno u razredu uopće priznati da je siromašno? Rene Lobe, socijalni radnik crkve sv. Luke u Bonnu: "Mislim da mnogo djece i mladih znaju da su siromašni. Ali naravno da je siromaštvo i ogromni nedostatak koji se ne želi samo tako priznati. To se vidi i po tome da se ogromna pažnja posvećuje na statusne simbole kao što su mobiteli i određena vrsta tenisica - makar se nema novca. Ali siromašni su uvijek oni drugi, nikad on sam."

Račun ćemo još platiti svi mi

Račun će - i čitavom društvu i političarima - još stići, ovako ili onako. Sa jedne strane, upravo je siromaštvo razlog tredna o kojem također iz godine u godinu javljaju policajci: povećanje kriminala i spremnosti na nasilje. Socijalni radnik iz Bonna: "Ono što me brine jest da je agresija sve češće sredstvo sa kojim se pokušavaju riješavati problemi. I tu vrijedi pravilo, tko je jači, taj je u pravu. Tako se sukobi rješavaju a pri tome slabiji padaju sve dublje."

Ali još mnogo veći problem jest da čak i bez dossiera u policiji, siromašna djeca imaju sve manje šansi izaći iz svoje bijede. Spomenuli smo tri i pol eura dnevno za sve troškove: odakle da onda roditelji namaknu novac za školu i potrepštine? Profesor Chistoph Butterwegge sa sveučilišta u Kölnu: "Kada se nema novca za stvari za školu, za olovke, za knjige, onda se ne može uključiti u proces obrazovanja. Bojim se da na taj način siromaštvo postaje nešto što se nasljeđuje sa koljena na koljeno."

U zemlji kao što je Njemačka - u kojoj ima ionako sve manje djece, a već vlada ozbiljni nedostatak visoko kvalificirane radne snage u mnogim područjima - je to ne samo svjedočanstvo zastrašujuće socijalne hladnoće nego zapravo čisto rasipanje resursa. Teško je pronaći neki čarobni štapić koji bi riješio problem siromaštva kod djece: u mnogo slučajeva čitav problem postaje još kompliciraniji time što su to djeca migranata pa ponekad ne vladaju dobro ni njemačkim - a često niti jezikom izvorne domovine. Osobito teško su pogođena i djeca koju odgaja samo jedan roditelj - jer onda teško može prihvatiti i neki mali posao "sa strane".

Teško je reći i odakle početi rješavati taj problem: političar socijaldemokrata, Rudolf Dreßler ukazuje da usprkos toj - kako i sam kaže - "zastrašujućem" broju siromašne djece, da Njemačka plaća za socijalnu skrb čak i više nego prije. Utoliko političar socijaldemokrata priznaje: čitav program reformi socijalne pomoći bila je - citiramo "kapitalna greška" koju je napravila njegova vlastita stranka za vrijeme Schrödera.