U Njemačkoj udvostručen broj azilanata, jesu li socijalni radnici spremni?

U Njemačku dolazi sve više izbjeglica, a socijalni radnici nisu dobro pripremljeni. Zbog toga jedna visoka škola u Berlinu dio predavanja za svoje studente organizira u domu za izbjeglice.

Profesorica Nivedita Prasad bijesna gleda plakate NPD-a . "Novac za baku umjesto za Sinte i Rome”, to se na njemačkom rimuje "Geld für Oma statt für Sinti und Roma". Desničarska stranka je svoje glupe parole polijepila posvuda na putu do doma za izbjeglice u naselju Hellersdorf u Berlinu. "Vidite kakva je ovdje atmosfera", kaže iznervirana profesorica." U drugim dijelovima grada takve plakate skidaju.

"Škola za visoko obrazovanje “Alisa Salomon” željela se suprostaviti ovom neprijateljskom raspoloženju i od prošle jeseni održava seminare u domu za izbjeglice.

Prema posljednjim statistikama, broj azilanata u Njemačkoj je od prošle godine veći za gotovo 80 posto. To je izazov i za socijalne radnike: Izbjeglice moraju biti bolje integrirane u gradovima, kako bi se izbjegle socijalne tenzije, socijalni radnici moraju raditi zajedno s različitim institucijama i dobro poznavati složeni njemački zakon o azilu i socijalnim pravima. Njemačka sveučilišta sada žele svoje studente bolje pripremiti za ono što ih kasnije očekuje na radnom mjestu.

Učiti jedni od drugih

"Mogućnosti i granice socijalnog rada u okviru restriktivne politike azila" je naziv seminara koji Nivedita Prasad drži u domu za izbjeglice u Berlinu. Naravno, stanovnici doma su dobrodošli. Međutim, malo njih koristiti tu ponudu. "Ljudi ovdje naravno imaju druge probleme ", kaže profesorica. Ali do dinamične razmjene mišljenja dolazi van samog tečaja. Mnogi studenti su migrantskog porijekla, znaju jezike: turski, ruski, arapski, ...

Intenzivni kontakti svima su od koristi. Studenti uče tko u skladu sa Ženevskom konvencijom ima pravo zatražiti azil i to da ljudi koji su priznati kao izbjeglice, imaju pravo na tri mjeseca dovesti svoju obitelj.

Teorija susreće stvarnost

"Željeli smo napustiti učionioce i suhoparnu teoriju", kaže Nivedita Prasad. Šturu teoriju studenti napuštaju najkasnije kada prvi put prođu kroz sigurnosna vrata na ulazu u izbjeglički dom. Niko ne može ući ili izaći bez posebne provjere. Miriam, jedna od polaznica seminara, kaže da se osjeća da to nije prostor u kojem se čovjek osjeća slobodno.

Tim je ljepša ta toplina kojom neke izbjeglice dočekuju svoje goste. U međuvremenu, znaju im imena. Djeca pitaju studente o tome kada se igra nova nogometna utakmica ili traže pomoć pri domaćim zadacima. "Mi se ovdje ne predstavljamo kao spasitelji" kaže jedna od studentica i ističe da je to važno.

Ne uče samo studenti u tom neobičnom okruženju. "I ja uvijek preispitujem sebe i vlastite predrasude," kaže Nivedita Prasad. Na primjer, u razgovoru sa stanovnicima doma, kada su govorili o svojim željama, većina je rekla da se nada miru i povratku u domovinu. "Nisam to očekivala," priznaje profesorica.

Tijekom posljednjeg semestra je 300 studenata posjetilo dom za azilante. Dobra ideja se proširila. U međuvremenu i u drugim mjestima u Njemačkoj obrazovne institucije drže svoje seminare u domovima za izbjeglice.