U pet godina od Velike Srbije do prijatelja Europe

"Velika Srbija", "Sveta srpska zemlja Kosovo" i "zla Europska unija koja nam otima kolijevku" pa sve još ukrašeno četničkim šubarama ili parolama poput "Bulevar Ratka Mladića“. Sve to danas djeluje kao pluskvamperfekt kojeg se sjećaju samo politički protivnici čelnika Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića.

Naglu promjenu retorike i politike im birači Srbije nisu zamjerili – naprotiv, kao što im nisu zamjerali niti nacionalističke stavove do 2008. godine. "Sjetite se da je i Srpska radikalna stranka jedno vrijeme bila najjača stranka u Srbiji“, podsjeća novinar Dragan Bujošević. „Stvarno je zanimljivo da su ultranacionalisti među biračima sasvim mirno prihvatili Kopernikanski obrt koji se svodi na činjenicu da je SNS jasno rekao: Europa je važnija od Kosova.“

Prema posljednjem istraživanju CeSID-a, Naprednjaci imaju oko 42 posto podrške, dok Demokratska stranka – i dalje najjača oporbena stranka u Srbiji – ima mizernih 11 posto. „Ima li neke posebne tajne u uspjehu ovog petogodišnjaka?“, pita se u uvodniku Vremena Dragoljub Žarković. „Nema, rekao bih. Oni su produkt vremena u kome je narodu dogorjelo do nokata i tu okolnost koriste na gotovo brutalan način. U iole mirnijim vremenima bili bi negdje oko izbornog praga, ako bi ga i prešli. Ali, pošto su narod prešli svi koji su do sada upravljali, autsajderima se ukazala šansa koju su maestralno iskoristili“, piše Žarković.

Politika Europe, a što se misli - nije važno

Začetak današnje snage Naprednjaka bio je sukob u Srpskoj radikalnoj stranci – Tomislav Nikolić početkom rujna 2008. po prvi put nije poslušao direktivu iz zatvora u Sheveningenu i odlučio je da glasa za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU. Buni protiv Šešelja pridružila se samo manjina zastupnika, a poslije nekoliko dana razmišljanja i glavni tajnik Radikala, Aleksandar Vučić.

"Političari su se od tada promijenili. Shvatili su da, ako žele prodor za svoje stranke i sebe, onda moraju prihvatiti drugu realnost, realnost europske perspektive“, smatra Sonja Liht, predsjednica Fonda za političku izuzetnost. „Istovremeno su Radikali u posljednjem istraživanju javnog mnijenja pali na dva posto. To najbolje ukazuje kako to, što zagovaraju Radikali, više uopće nije tema.“

U činjenici da bivši šešeljevci zajedno sa bivšim Miloševićevim portparolom sada moraju rješavati probleme koje su devedesetih sami zakuhali, naša sugovornica vidi neku vrstu "poetske pravde“.

Pri tome, izgleda da nije ključna stvarna promjena – niko ne može znati, da li Vučić pred spavanje sa sjetom prelista, na primjer djelo svog političkog oca Vojislava Šešelja naslovljen "Engleski pederski isprdak Toni Bler“ – nego promjena politike. To je ono što je važno, smatra Sonja Liht, dok je gotovo nemoguće istražiti, da li je zaista promijenjen i pogled na svet novih srpskih dužnosnika.

Nije važan program, nego - vođa!

O naprednjacima se i danas često govori kao preobučenim radikalima, što obilato koristi Marko Somborac u svom stripu. „Oni jesu uzeli politiku ‘Europa je broj jedan', ali često na površinu ispliva stara radikalska retorika, posebno kada se reagira na stavove oporbe“, primjećuje Bujošević. „Nisam siguran da su potpuno promijenili mind setting, što bi rekao Vučić.“

Za pet godina korake od sedam milja činio je, osim cijele stranke, i njen lider Aleksandar Vučić. Od trećeg čovjeka Radikala, koji je svoju mladost i talent demonstrirao vulgarnim nacionalizmom, Vučić je danas stigao do svemoći i epiteta „Gospodara Svemira“, kako ga među sobom zovu novinari. "SNS u ovom trenutku jest Aleksandar Vučić i negdje u dalekoj pozadini, Tomislav Nikolić. Sve ostalo se ne računa i ne postoji“, smatra Bujošević. Smatra kako to potvrđuje tezu da srpskim građanima stranački programi uopće nisu važni, nego se vezuju za lidere kojima vjeruju.

Vladavina podobnih

Čini se da Naprednjaci sasvim spretno barataju velikim povjerenjem koje imaju. Već mjesecima analitičari tvrde da je SNS dostigao zenit i kako njegova popularnost mora početi opadati jer će građani prije ili kasnije shvatiti kako niti Mišković u lisicama, niti Briselski sporazum, niti rekonstrukcija vlade ne mogu nahraniti gladna usta.

Ali ipak, SNS dalje jača i što izvanrednim lokalnim izborima, što famoznim širenjem "podobnosti" vlasti, polako osvaja općinu po općinu, grad po grad. „To njihovo ‘upodobljavanje' zapravo znači da im je dupe zinulo na sve i odmah, do posljednje stanice milicije i najmanjeg javnog poduzeća“, napisao je Miloš Vasić u Danasu, nakon što je objavljeno kako će Naprednjaci preuzeti Beograd.

"Želja svake vlasti je da postane potpuna, apsolutna“, objašnjava Bujošević. „Možemo reći i da je prethodnim vladama jednako, što bi rekao Vasić, ‘zinulo dupe'. Sjetimo se da su i demokrate mijenjale vlast na lokalnoj razini. Naše stranke misle da je to prirodno, a ja mislim da to nije dobro ni za njih, ni za Srbiju. Ako svugdje bude vlast Naprednjaka, nikoga neće biti da ih nadzire.“

Uskoro će, smatra Bujošević, proći medeni mjesec vlade i naroda. „Već sljedeće godine će doći vrijeme da se SNS bavi mangupima u svojim redovima. Neko od tih ljudi koji sada dolaze na vlast, biti će uhvaćen sa rukama u medu, to je neminovno. Jer što uzimate veći komad vlasti, veća je šansa da se to desi.“

Prije nego što se obračuna sa „mangupima“ u vlastitim redovima – a što je i sam više puta najavljivao – Vučić ovog ponedjeljka (21.10.) ima priliku otpuhati rođendanske svjećice. Na svečanost (ili poklonjenje, kako se uzme) stižu brojni domaći i strani uzvanici i na stotine onih koji još prije pet godina Vučiću vjerojatno ne bi niti pružili ruku.

Sada je sve drugačije, jer petogodišnji SNS djeluje kao da je u najboljim godinama.