U RS-u se ne govori o žrtvama

Novinar beogradskog tjednika "Vreme" Dejan Anastasijević je proslavu Dana RS 9. siječnja doživio na dva načina: "Osobno kao netko tko se kao ratni reporter prilično nagledao rata u BiH i tko je vidio iz prve ruke kako je izgledalo stvaranje Republike Srpske, a politički i profesionalno kao provokaciju - samo najnoviju u nizu Dodikovih provokacija." Anastasijević smatra da je to način na koji predsjednik RS sebe održava na političkom životu. "Cijela ikonografija, poruke, Dodikove izjave da se nada ujedinjenju sa Srbijom, proslava Svetog Stefana, nazočnost patrijarha Irineja jasno pokazuje da je to bila jednonacionalna manifestacija."

Dejan Anastasijević smatra da se taj dan ne bi trebao slaviti, a pojašnjava i zašto: "To je datum kada su srpski zastupnici (iz SDS-a) izašli iz Skupštine BiH, formirali Srpsku Republiku BiH, koju su poslije nazvali RS. Na prvoj velikoj sjednici u svibnju, na kojoj je proglašena Republika Srpska i na kojoj je govorio i Ratko Mladić, nakon što su iznijeli svojih šest strateških ciljeva: podjelu i razdvajanje naroda, probijanje koridora, stvaranje čisto srpskih teritorija, brisanje granica na Drini, podjelu Sarajeva, izlazak na more, Ratko Mladić je ustao i rekao da ljudi nisu privjesci na ključevima i da je to u stvari genocid. A oni su mu rekli 'da, to je otprilike ono što mi hoćemo'. I od toga je sve krenulo. Onda smo imali pokolje na Drini na proljeće 1992. godine, zaokruživanje teritorija i sve zaključno s genocidom u Srebrenici. To su užasne stvari koje su ljudi radili svojim susjedima. A sve je počelo od tog dana. I ja ne bih rekao da je taj dan nešto što bi trebalo slaviti", kaže Dejan Anastasijević.

Maskenbal i demonstracija sile

Dragan Bursać, kolumnist online-magazina Buka, proslavu 9. siječnja u Banjaluci ocjenjuje inat-paradom, maskenbalom i demonstracijom sile - mada slabe. Za izjavu patrijarha Irineja da "RS nije nastala slučajno nego kao djelo Božje da sačuva srpski narod da bi opstao i ostao na prostorima koji su zaliveni krvlju i utemeljeni na kostima", Bursać kaže da se u tom kontekstu "može samo pričati o kostima Bošnjaka nakon genocida u Srebrenici, o zločinu u Prijedoru..." i dodaje: „Ta izjava zvuči zastrašujuće i nema nikakvo uporište u realnosti."

Za Sanelu Z., koja je kao 16-godišnjakinja doživjela realnost u Prijedoru, a sada živi u Bonnu, je sve to neshvatljivo. „Slave li oni to što su ubijani njihovi susjedi? Kad bih vam pričala što sam tada sve vidjela, pet dana ne biste spavali. Od šest ulaza u mojoj zgradi, muškarci su iz pet odvedeni u logor. Nikada neću zaboraviti prve žrtve: slastičara i njegovog sina, koje sam mrtve na ulici vidjela kada sam krenula u školu, a ni kamion pun krvi, koji je jurio po gradu i s kojeg se cijedila krv", priča Sanela.

Ne govori se o žrtvama

Socijalni psiholog i politički analitičar iz Banjaluke Srđan Puhalo ukazuje na ključni problem, a to je da "u RS-u nema suočavanja s prošlošću i da je ono spalo na svega par organizacija koje se najčešće tretiraju kao izdajničke i strani plaćenici". Puhalo kaže: "Ne govori se o žrtvama. Ljudi koji su osuđeni za ratne zločine gledaju se kao heroji, govori se samo o svojim žrtvama, a ne i onome što je rađeno u ime našeg naroda i u ime RS. Ne možete čuti od ljudi na vlasti da se govori o zločinima koje su počinili Srbi u RS, ne možete to vidjeti na javnom servisu, niti čuti u akademskim krugovima. Imamo sistematsko ignoriranje toga što se dogodilo, a to nema svrhe ignorirati, jer bojim se da će nam budućnost biti mnogo gora nego što je bila 90-tih ", upozorava Srđan Puhalo.

Na pitanje kako je moguće da se to ipak ignorira, Puhalo kaže kako je teško očekivati od malog, običnog čovjeka da smogne hrabrosti, da se suprotstavi dominantnom, patriotskom diskursu u kojem nema suočavanja s prošlošću.

Pored toga, "svoditi RS samo na Srbe i to potencirati, mislim da nije pošteno i nije korektno. Glavni slogan za 9. siječnja je bio pravo na slavlje, a kada to malo razložite dobijete pravoslavlje. Na simboličnom planu šalje se jasna poruka čija je RS i čija treba ostati u budućnosti", kaže Puhalo. "Mi imamo tri etničke grupe koje u svakodnevnom životu komuniciraju vrlo dobro i pristojno bez ikakvih problema, ali kad se to dovede na nivo politike, onda imate konflikte koji utječu na javno mnijenje."

Dejan Anastasijević ukazuje međutim da mnogi u Banjaluci nisu bili oduševljeni Dodikovim referendumom o tome treba li slaviti 9. siječnja. "Po mnogim informacijama referendum nije uspio, jer većina ljudi nije izašla na glasanje. Dodik je jedva uspio namaknuti većinu glasova." Problem je, nastavlja Anastasijević, "što nije bilo međunarodnog nadzora, a nije ga bilo jer je referendum označen kao nelegalan. S paradama, zastavama, visokim gostima Dodik stvara sliku o tome da je njegova vlast u RS monolitna, a u stvari nije. On je spreman učiniti sve da ostane na vlasti jer ako bi sišao s vlasti, prijeti mu dobra šansa da zaglavi na robiji zbog korupcije. Dodik mora neprestano dizati tenzije i zato mu je na proslavi glavna poanta bila da se mora demontirati Ustavni sud", kaže novinar lista „Vreme" Dejan Anastasijević.

Političari izabrani da zaštite svatko svoju etničku skupinu

Socijalni psiholog Srđan Puhalo ukazuje da "nijedan političar u BiH nije izabran kako bi riješio ekonomske probleme, povećao zaposlenost, doveo strane investicije i smanjio broj ljudi koji odlaze iz BiH". "Svi oni su pobijedili da zaštite svoju etničku skupinu. Oni su izabrani da bi se Srbi, Hrvati i Bošnjaci osjećali sigurnima. Pred svake izbore imate situaciju kreiranja straha i mržnje, gdje ljudi, umjesto da razmišljaju za koga će glasati, razmišljaju hoće li biti rata i što da rade. Na izborima ne pobjeđuju ljudi koji su umjereni i racionalni već nacionalisti, jer stvaraju sigurnost opstanka etničke skupine. Tako je kod Hrvata, tako je kod Srba i tako je kod Bošnjaka. Imate i situaciju da se strah i mržnja prema drugom i drugačijem kontrolira i izaziva vještački. U BiH možete već sada predvidjeti datume i situacije u kojima će etničke napetosti rasti, a onda će se smiriti, pa će opet rasti." Druga važna stvar je, ukazuje Srđan Puhalo, da u BiH ne postoje građani, već postoje Srbi, Hrvati, Bošnjaci.

Ali to ne smeta političkim elitama da dobro surađuju. Međunarodna zajednica, kako kaže Puhalo, održava uz pomoć kredita čitav sustav. "Socijalni mir, čini mi se, još uvijek se kupuje kreditima MMF-a i Svjetske banke. Zbog straha od moguće eskalacije sukoba političke elite drže u šahu međunarodnu zajednicu, ako ona uopće i postoji."

Isto tako pozivi da se RS, koja je priznata Dejtonskim sporazumom, ukine, samo homogeniziraju Srbe i jačaju njihove separatističke ideje, napisao je u svom postu na Internetu Srđan Puhalo."Možemo ju voljeti ili mrziti, možemo tvrditi da je nastala na genocidu ili zločinu, možemo misliti da je prirodni odgovor Srba na referendum o nezavisnosti BiH, ali ju je nemoguće ukinuti dok to Srbi iz RS sami ne odluče."

Ako dođe do promjena - onda samo na gore

Ali kako shvatiti izjavu predsjednika Srbije Tomislava Nikolića na proslavi 9. siječnja u Banjaluci da "bez Republike Srpske ne bi bilo ni Srbije, mada bih vjerojatno morao reći obrnuto"? Dragan Bursać kaže da joj ne bi pridavao puno značaja, ali s obzirom da ju je izgovorio čovjek na tako visokoj funkciji, da bi mogla izazvati "verbalne nestabilnosti u regiji, ako na tome ostane". Ovakve izjave su moguće, dodaje Bursać, jer oni koji ih daju "znaju da neće snositi nikakve posljedice za izgovorenu riječ i na taj način rade svoj politički, ekonomski i religijski marketing". "To se ovdje radi na minutnoj bazi i to je postalo dio normalnosti tako da je normalnom čovjeku teško ostati normalan".

Što je rješenje? Ono bi, po mišljenju Srđana Puhala, možda bilo da se stvori takva situacija u kojoj bi se "prevladalo etničko nezadovoljstvo Srba, Hrvata i Bošnjaka, a to znači zaštita Republike Srpske, zadovoljeni i interesi Hrvata u FBiH što bi moglo dovesti do smirenja etničkih tenzija". U takvoj situaciji bi mogli isplivati neki drugi problemi, koji bi tražili neka druga rješenja, ali i neke druge političare. "Plašim se da to sadašnji političari jednostavno ne žele dopustiti. Oni odlično žive, oni mnogo bolje žive nego bilo koji političar u EU", analizira Puhalo.

Istovremeno, teško je procijeniti u kojoj mjeri su Dodikove izjave o odcjepljenju RS-a i ujedinjenju sa Srbijom foliranje, a u kojoj mjeri ozbiljna namjera, kaže novinar beogradskog tjednika "Vreme" Dejan Anastasijević i zaključuje: "Dodik će ići onoliko daleko koliko može, a to će biti onoliko koliko ga Rusi budu gurali i koliko pasivnost međunarodne zajednice to dozvoli. Moja je prognoza da status quo ostaje, a ako dođe do promjene - onda samo na gore."