Ubojici malog Mirca najviša moguća kazna

Proces koji je trajao dva i pol mjeseca nije trebao dati odgovor na pitanje je li Telekomov djelatnik i do trenutka zločina miran obiteljski čovjek doista oteo, seksualno zlostavljao i na kraju ugušio 10-godišnjeg dječaka Mirca, već razjasniti njegove motive. Olaf H. je, naime, još prije suđenja priznao zločin. Čak ni kazna nije bila pretjerano upitna - tužiteljstvo je tražilo doživotni zatvor uz utvrđivanje posebno teškog zločina, dok je obrana također pledirala za doživotni zatvor, ali bez utvrđivanja posebno teškog zločina, što bi značilo da bi osuđenik nakon 15 godina mogao biti pušten na uvjetnu slobodu. S ovom presudom je to gotovo isključeno: nakon 15 godina se doduše izvršni sud sastaje i razmatra daljnji tijek kazne, ali se kod zločina kategoriziranih kao "posebno teških" samo u iznimnim slučajevima kao što su visoka starost ili teška bolest osuđenik obično prijevremeno pušta na slobodu.

Jučer čestit građanin, danas monstrum

No, iako bi se moglo zaključiti da je pravda zadovoljena izricanjem ovako visoke kazne, završetak procesa ostavlja gorak okus. Jer odgovor na pitanje zašto je jedan prosječni, sređeni, materijalno i društveno situirani obiteljski čovjek napravio ovako strašno zlodjelo, javnost nije dobila. I dalje se ne može razumjeti kako je "od jednog čestitog čovjeka postao monstrum" - kako to formulira tjednik Der Spiegel. Psihijatrijski sudski vještak je utvrdio kako je Olaf H. potpuno uračunljiv, izrazito inteligentan te da nema pedofilskih sklonosti. Pretpostavlja - no ni to pretjerano uvjerljivo - da su motivi zločina bili sadistički, da je osuđenik izabrao kao žrtvu bespomoćno dijete kako bi nad njim mogao demonstrirati moć i silu.

Tri njegove bivše supruge - posljednja se razvela od njega nakon što je zločin otkriven - na sudu su ga opisale kao mirnog, predanog obitelji, uvijek spremnog za pomoć, neagresivnog. Niti jedna nije uočila nikakve seksualne probleme kod osuđenika, niti bilo kakve pedofilske sklonosti. Govore da je njihov bivši suprug svoj posao u Telekomu volio, ali da o njemu doma nije previše pričao i da su znale da je povremeno bio stresan. Često je, kažu, imao sukobe sa svojim šefom. Njegova zadnja od ukupno tri bivše supruge je ispričala kako je sa svojim bivšim suprugom pričala o nestalom Mircu, kako je on izrazio svoje zgražanje nad strahotom tog slučaja, te kako su dan nakon zločina zajedno bili na jednoj "narodnoj veselici" a njezin muž se nije nimalo neobično ponašao.

Ni sam nema odgovora

A što kaže Olaf H.? U svojoj završnoj izjavi koju je pročitao njegov odvjetnik on nije dao nikakve odgovore jer ih, kako kaže, ni sam nije pronašao. Od trenutka kada mu je policija, zahvaljujući rezultatima DNA-analize, ušla u trag i otkrila ga, Olaf H. je predočio desetak raznoraznih scenarija svog zločina. Kao motiv je naveo stres na poslu, sukob sa šefom, zbog kojeg mu je trebao "ispušni ventil". Policija pretpostavlja na temelju dokaza i svjedočenja 45-godišnjeg osuđenika da je Mirca sreo na jednom poljskom putu dok se dječak vozio biciklom kući. Nasilno ga je uvukao u svoj automobil, crni VW-Pasat, skinuo ga do gola htijući ga očito seksualno napastovati, ali na kraju do spolnog čina nije došlo jer je, kako je rekao, shvatio "da to nije za njega". Nakon toga je pomislio kako dječaka "sada više ne može pustiti da ode" i zadavio ga konopom.

Ne traži oprost

Puno pitanja je i nakon čitavog procesa u kojemu je o Olafu H. i njegovom zločinu govorilo 40 svjedoka ostalo nerazjašnjeno i neodgovoreno. Većina ljudi i dalje ne može shvatiti kako je jedan čovjek koji je "živio život miran i tih", navečer gledao sa suprugom televiziju, rano odlazio u krevet, imao djecu, bio u stanju izvršiti ovako strašan zločin - i nakon toga nastaviti živjeti normalno? I zašto je zapravo to učinio? Ako je to bio jedan trenutak potpunog pomračenja uma, zašto nije otišao na policiju i predao se nego je pustio da policija tjednima - 145 dana - uzalud traga za malim Mircom. U potrazi je sudjelovalo 1.000 policajaca koji su "češljali", metar po metar, područje od 30 četvornih kilometara, posebni tim od 65 istražitelja, pa čak i dva Tornada Bundeswehra opremljena specijalnim kamerama. Bila je to jedna od najvećih policijskih potraga u povijesti Njemačke. Zašto je pustio Mircove roditelje da gotovo pet mjeseci žive u neznanju i neizvjesnosti kada je, kako je rekao, a istražitelji dijelom potvrdili, osjetio olakšanje kada je policija došla po njega? Sve te odgovore javnost u procesu koji je ove srijede (29.9.) završio nije našla. Olaf H. se odlučio na šutnju jer ih ni sam, kako kaže, nije našao. Ni Mircove roditelje, kaže, ne želi moliti za oprost jer smatra da je zločin koji je počinio neoprostiv. Svjestan je, stoji u njegovoj završnoj izjavi pred sudom, koliko je strašno ono što je učinio: "To je noćna mora, kojoj se ne mogu otrgnuti".

Autorica: Dunja Dragojević (dpa, spiegel online)

Odg. urednik: Anto Janković