"Udri po muslimanima!"

"Više puta sam bila napadnuta. Tukli su me šakama, pljuvali su po meni i bacili me na tlo", svjedoči jedna žrtva koja želi ostati anonimna. "Brutalno su me tukli po glavi i onda su me namjerno srušili na tlo pred očima mog muža i malog sina. A u tom trenutku sam bila u šestom mjesecu trudnoće."

Žena koja u video zapisu svjedoči o tom napadu je pokrivena velom i može se vidjeti na internetskoj stranici britanske organizacije "Tell Mama". Naslov je dosjetljiva igra riječima, jer njeno značenje nije tek "reci mami" nego je MAMA kratica za inicijativu Measuring Anti Muslim Attacks - Mjesto za prijave antimuslimanskih napada.

Pokazatelj svjetskih sukoba

Ova inicijativa koju financira jedna interreligiozna zaklada postoji od početka 2012. i od tada poziva sve žrtve da prijave incident, bilo telefonom, SMS-om ili internetom - makar izričito upozorava kako takve slučajeve u prvom redu treba dojaviti policiji i kako oni nisu služba javnog reda. Ipak, direktor MAMA-e Fiyaz Mughal svjedoči kako je u proteklih 18 mjeseci primljeno gotovo 1.200 dojava o slučajevima napada na muslimane u Engleskoj i Walesu.

"Kod dojava se sasvim jasno vidi kako incidenata ima više kada se nešto dogodi - kako kod nas ili u inozemstvu." Na primjer, kada su muslimanski ekstremisti napali i brutalno ubili jednog britanskog vojnika u Woolwichu u svibnju 2013., broj incidenata protiv svih muslimana ili džamija je neko vrijeme bio čak osam puta veći od "normalnog".

Iako ima i fizičkih napada, većina incidenata se zbiva u virtualnom svijetu interneta iz anonimnosti svjetske mreže, objašnjava Mughal. Osobito u društvenim mrežama se napadaju i vrijeđaju žene koje se predstavljaju s maramom na glavi ili osobe koje se već po izgledu mogu prepoznati kao muslimani. "Već ima i prvih prijetnji likvidacijama. Čitava aktivnost na internetu je golema. Doduše, ima nasilja i na ulicama, ali to nije u prvom planu", smatra koordinator MAMA-e.

Okrutni virtualni svijet

Isto tako, ta organizacija je utvrdila kako se tu ne radi samo o usamljenim napadima pojedinaca, nego o veoma dobro organiziranim napadima antiislamističkih skupina. Uglavnom su to skupine ekstremne desnice i rasističke organizacije, a u napadima osobito predvodi takozvana English Defence League, organizacija i inače poznata po ekstremno desnim stajalištima.

I u Francuskoj je sve više napada na muslimane, tvrdi Elsa Ray iz organizacije Paneuropski program protiv islamofobije u Europi. U lipnju su dva muškarca zlostavljala jednu trudnu muslimanku, nakon čega su uslijedili neredi muslimanske omladine koji su potrajali danima.

Elsa Ray optužuje francuske i europske političare kako ne uzimaju dovoljno ozbiljno predrasude koje vladaju prema muslimanima. Marwan Muhammed iz francuskog Kolektiva protiv islamofobije tvrdi kako je i rasprava o zabrani burke i tradicionalnog vela uzrokovala još veću napetost između muslimana i ne-muslimana u Francuskoj.

Iako iz Velike Britanije i Francuske stiže sve više vijesti o takvim incidentima, iz drugih zemalja Europske unije takvih informacija nema - jer se uopće ni ne evidentiraju kao posebna kategorija! To priznaje i Katya Andrusz iz Europske agencije za temeljna ljudska prava: "Premali broj zemalja članica uopće evidentira takve prijestupe. Naša agencija poziva sve vlade članica EU-a da sakupljaju takve podatke i da ih objave."

Mnoge zemlje ne vode evidenciju

Za sada, samo šest od 28 zemalja Europske unije posebno evidentiraju napade protiv muslimana. Neke ih jednostavno "trpaju u isti koš" zajedno s napadima potaknutima mržnjom protiv neke skupine, bilo da su to židovi, kršćani, homoseksualci ili pripadnici neke etničke manjine. "Zapravo je u interesu zemalja članica da saznaju kakvi incidenti se događaju i protiv kojih skupina", smatra Andrusz.

Jer, samo tako vlade i države mogu uopće nešto poduzeti protiv mržnje koja se ispoljava. Ipak, Europska agencija primjećuje kako sve više zemalja Europe shvaća da se radi o ozbiljnom problemu, ali da još uvijek nije moguće dati konkretne podatke o broju izgreda, žrtvama i počiniteljima u nekakvoj usporedbi među zemljama članicama.

Zapravo i Njemačka spada među zemlje gdje se takvi incidenti ne bilježe odvojeno, pa tako ni europska služba ne raspolaže podacima o napadima na muslimane u ovoj zemlji. Tek nedavno je zamjenik predsjednika Saveza njemačkih kriminalističkih službenika Wilfried Albishausen pokrenuo inicijativu za uvođenje posebnog registra kaznenih djela protiv muslimana, kakav u ovoj zemlji već odavno postoji u slučajevima napada na židove. U njemu se ne vodi samo evidencija slučajeva, nego se bilježe i osobe i organizacije protiv kojih se već vodila istraga zbog antisemitskih nedjela. I njemačka Služba za zaštitu ustavnog poretka je u posljednjem godišnjem izvješću po prvi puta upozorila kako raste protumuslimansko raspoloženje među ekstremno desnim i neonacističkim skupinama.

Neonacisti "otkrili" muslimane

I britanska inicijativa MAMA tvrdi kako neonacistima glavni "neprijatelji" više nisu židovi, nego upravo muslimani. Danas je sve više ekstremno desnih skupina, ne samo u Velikoj Britaniji i Njemačkoj nego i u Nizozemskoj ili Belgiji, koje kritiziraju navodnu "navalu stranaca" i rastući broj muslimanskih useljenika. Konačno, i masovni ubojica iz Osla Andreas Breivik je svoja djela opravdavao antimuslimanskim tezama.

Zapravo je najveći problem, smatraju u svim organizacijama koje se bore protiv antiislamista, to što većina žrtava ne prijavljuje slučajeve napada nadležnim službama. Možda to tek ispričaju svojim prijateljima i rodbini - što obično ne pomaže širenju tolerancije i razumijevanja. I portal "Tell Mama" procjenjuje kako barem dvije trećine slučajeva ostaju nepoznati nadležnim službama, makar ova britanska organizacija ističe da tamošnja policija ozbiljno shvaća takve incidente i vrlo dosljedno traga za počiniteljima.

No, to je slučaj jedino kod fizičkih, dakle kod napada u "stvarnom" svijetu. Kod uvreda i napada na internetu, tvrdi Mughai, tek u izuzetno rijetkim slučajevima policija doista istražuje slučaj, a i tada obično tek simbolično i to obično samo onda kada je žrtva napada neka poznata osoba. I to ga ljuti, jer: "Pomoć trebaju obični korisnici a ne nogometne zvijezde kada ih se uvrijedi na Twitteru."