Ultrazvukom protiv raka prostate
31. siječnja 2006Liječenje karcinoma prostate u medicini je jedna tema oko kojih se u medicinskim krugovima vodi žestoka kontroverzna rasprava. Izbor metoda je velik, no čak ni stručnjaci nisu uvijek jedinstveni u tome kada je o učinkovitosti i nuzpojavama različitih terapija riječ, a kako je tek pacijentima kada se trebaju odlučiti za neku od terapija? Tu su uobičajeni oblici tretmana – operacije i zračenje, a u međuvremenu se nude i suvremenije metode. Jedna od njih je i HIFU – postupak kojim se rak tretira ultrazvukom. Jedna privatna klinika u Heidelbergu prva je u Njemačkoj koja je počela primjenjivati tu metodu, ali tamošnji liječnici istodobno kritiziraju svoje ostale kolege u zemlji da im nedostaje spremnosti za inovacije.
Harms je rak otkrio slučajno
Hans-Jürgen Harms osjećao se zdravim. Nije imao nikakve bolove i bio je u formi. Tablete za prostatu iz Nizozemske taj je 64-godišnjak uzimao samo zato što je imao lakše probleme kod mokrenja, što za čovjeka njegove dobi nije bilo ništa neobično. Kako bi bio sasvim siguran da je Harms zdrav, njegov je kućni liječnik odlučio izmjeriti bjelančevina u krvi, a bjelančevine se stvaraju u prostati. Ako su vrijednosti povišene, to može ukazivati na karcinom, no u početku se Harms nije osobito zabrinjavao: «Mjerio sam bjelančevine svaka tri mjeseca i unatoč tabletama vrijednosti su rasle. A zatim je došlo do 12,9. Tada sam otišao urologu. Uzeo mi je uzorak tkiva. Rezultat biopsije u sedam je slučajeva bio dobar, no jedan je nalaz bio loš. Došao mi je liječnik i rekao – Gospodine, Harms, tužna vijest: imate rak.»
Svake se godine kod približno 35 tisuća muškaraca u Njemačkoj utvrdi rak prostate. Kod većine njih slučajno, kao što je to bilo kod Hans-Jürgena Harmsa. U većine se bolesnika ili operativno odstrani cijela prostata ili idu na zračenje. U oba slučaja moraju računati da će postati inkontinentni ili impontentni. Suvremene metode obećavaju liječenje s manje posljedica, a u njih se ubraja i terapija s vrlo intenzivno fokusiranim ultrazvukom. Operacija tu nije potrebna. Valovi ultrazvuka stvaraju temperaturu i do stotinu stupnjeva Celzija, koja dovodi do topljenja raka.
Terapija se provodi ambulantno
Zagovornici ove metode opisuju ju kao osobito podnošljivu: terapija se provodi ambulantno i bezbolna je. O njoj je Hans-Jürgen Harms čitao u novinama i odmah se uputio u heidelberšku privatnu kliniku, gdje je liječen u proljeće prošle godine.
Pacijent je pod lakom narkozom. Na kompjutorskom ekranu je ultrazvučna slika prostate. Dr. Lutz Breitinger na ekranu prati sliku i upravlja pojedinim koracima. Svakih devet sekundi inicira novi impuls i pali postupno tkivo te žlijezde. Problem je međutim što ultrazvučna slika ne jamči da će se uvijek točno pogoditi samo ciljani dio. «Pogodim i malo izvan cilja, to je točno, jer želim u ovom slučaju doprijeti i do kapsule. Sada ne mogu stopostotno reći prostata završava tu ili tamo. Jednostavno uzmem i dio kapsule, uz rizik da time budu malo oštećeni i živci» objašnjava dr. Breitinger. Upravo to je trenutno jedna od velikih nedostataka ove metode. Kako bi se poštedilo okolno tkivo, čak se i u određenim okolnostima, računa s tim da će u tijelu ostati ostaci tumora, čime pacijent nije potpuno izliječen.
Fondovi ne plaćaju liječenje novom metodom
Kritičari stoga ipak žele pričekati dugoročne studije, koje bi trebale pokazati da je pacijent i pet ili deset godina nakon završetka terapije još uvijek zdrav. No tako dugo voditelj heidelberške klinike doktor Joachim-Ernst Deuster ne želi čekati. «Mislim da u Njemačkoj nije osobito plodno za takve postupke. Držim da su kolege prekritične, da svoje metode koje provode već desetljećima još uvijek smatraju najboljima, te da im teško pada otvoriti se novim metodama.»
Deusteru bi bilo draže kada bi se njegove njemačke kolege orijentirali prema svojim istočnoeuropskim susjedima: «Oni su naprosto preskočili trendove iz posljednjih dvadeset godina i danas koriste najnoviju tehnologiju, primjerice u Rusiji, Poljskoj, Rumunjskoj, naglašava Deuster. Njemački pacijenti koji se odluče za ovu metodu liječenje moraju platiti iz vlastitoga džepa, a ono stoji čak osam tisuća eura. I zdravstveni fondovi također čekaju na rezultate dugoročnih studija. Hans-Jürgen Harms ne žali novac koji je dao. Popratnih pojava nakon terapije nema i čvrsto je uvjeren u to da je pobijedio rak: «Za tri mjeseca ponovno ću ovamo doći, reći dobar dan i ponovno otići. Rak je otišao, i mislim da je to riješeno.»