Umjetnici na ratištima Prvog svjetskog rata
10. studenoga 2013
„Uvijek se nekako čini da su u godinama kada su se događali svjetski ratovi, umjetnici prestali s radom. No, to naravno nije tako. Naprotiv, tada su većinom bili vrlo produktivni“, kaže Angelika Franke. Ona je zajedno s timom stručnjaka iz Bundeskunsthalle u Bonnu tri godine radila na pripremi izložbe pod naslovom „Avangarda u borbi“. Izložba obuhvaća razdoblje stvaralaštva tijekom Prvog svjetskog rata. Naime, kako kaže Franke, njoj i njezinim kolegama upalo je u oči da se u suvremenoj povijesti umjetnosti kao i u biografijama umjetnika, ovo razdoblje ne spominje. „Jasno se mogu primjetiti te „rupe“. U literaturi se spominju stvaralačka razdoblja do 1914., godine u kojoj je počeo ovaj rat a nastavak je tek po završetku istog, dakle, nakon 1918.“, kaže Franke.
Činjenica je naime da su umjetnici u ovom razdoblju bili itekako produktivni, a opseg njihovog rada iznenadio je čak i samog kustosa izložbe Uwea M. Schneedea. „Doista je nevjerojatno i začuđujuće da su umjetnici s najprimitivnijim sredstvima stvarali čak i kada su bili na ratištu. Primjerice, Fernand Leger kojem tada na raspolaganju nisu stajala platna na kojima je mogao slikati, rezao je kore drveta i onda na njima crtao. Drugi su crtali na običnim papirima, izrađivali jednostavne akvarele. Drugim riječima, tada je na međunarodnoj sceni zapravo nastalo toliko bogatstvo radova o kojima do sada još nismo ništa znali“, objašnjava Schneede.
Dok su umjetnici stvarali revoluciju, političari kovali ratne planove
Tko želi dobiti odgovor na pitanje na koji način je Prvi svjetski rat utjecao na umjetnost onog vremena, mora znati da vrijeme prije 1914. godine bilo razdoblje kada se avangarda nalazila na svom vrhuncu. Umjetnici iz svih zemalja svijeta međusobno su surađivali, postojale su prve organizirane mreže komunikacije i svi zajedno su pokušali naći najnovije oblike i izraze za ono što su željeli izreći. No, dok su oni zajednički stvarali revoluciju, političari Europe i SAD-a krenuli su drugim smjerom. A posljedice tog skretanja su nam dobro poznate i dan danas: više od 10 milijuna poginulih, još mnogo više ranjenih…Među njima i velik broj umjetnika klasične moderne.
No, ono što je posebno tragično je i činjenica da je ovaj rat utjecao na mnoga prijateljstva i suradnju među umjetnicima. Najbolji primjer za to pruža upravo umjetnička grupa Blauer Reiter (Plavi jahač). „Ovom kolektivu su pripadali ruski umjetnici Marianne von Werefkin, Aleksej von Lavlensky i Vasilij Kandinski. Oni su živjeli u Münchenu i ovdje su našli dom. Ovdje su radili s njemačkim kolegama, umjetnicima Franzom Marcom, Augustom Mackeom i Gabriele Münter. No, kada je izbio rat, morali su kao „neprijateljski stranci“ napustiti Njemačku i pobjeći. Time se ova grupa raspala“, priča Schneede. August Macke je ubrzo stradao na ratištu, 1914. godine u Francuskoj, u Champagneu a Franz Marc 1916. godine kod Verduna.
Kada prijatelji postanu neprijatelji
Rat je unio ne samo nemir u prijateljstva među spomenutim umjetnicima već i neprijateljstva. Franz Marc je primjerice pozdravio početak rata ali ne iz nekih patriotskih razloga već zato što je u tome vidio šansu za propast građanskog svijeta stare Europe. U ratu je vidio snagu iz koje se može izroditi nešto novo i čisto. No, kada je ova stajališta naveo u pismo svom prijatelju Kandinskom, ovaj za to nije imao niti najmanje razumijevanja. „Cijena čišćenja je prestrašna“, napisao mu je Kandinski.
Na ruskoj strani ratišta, u bitkama protiv Njemačke, našli su se tako i mnogi ruski umjetnici; primjerice Kazimir Maljevič i Vladimir Majakovskij. Drugi pak, kao Robert Delaunay pobjegao je od rata u tada neutralnu Španjolsku, njegov kolega Hans Arp u isto tako neutralnu Švicarsku. Od poznatih umjetnika koji su otišli na ratište, mnogi su poginuli ili pak stradali od posljedica doživljenih trauma. Tako je primjerice, Max Beckmann bio svjedokom prvog njemačkog napada bojnim otrovima, u bitci kod Yperna u Belgiji. Nešto kasnije doživio je slom živaca. Drugi pak, poput Georgesa Braquea ili Michaila Larionova, preživjeli su Prvi svjetski rat s teškim povredama koje su osjećali do kraja života.
U potrazi za novim slikarskim sredstvima
No, do koje mjere je ovaj rat utjecao na umjetnike koji čak i nisu bili na ratištima, pokazuje primjer Ludwiga Kirchnera. „On je samo bio u vojnoj službi ali nije bio na frontu. On je tijekom rata naslikao autoportret na kojem se prikazao s odsječenom rukom i to desnom, znači onom kojom je radio. Čini se kao da je umjetnik želio reći da mu je rat oduzeo njegovu stvaralačku snagu“, kaže kustos Uwe Schneede.
Ovaj je rat donio i promjenu i po pitanju tema, stila i načina prikazivanja svijeta u kojem su umjetnici živjeli. Kada su ustanovili da njihova dotadašnja sredstva više nisu odgovarajuća, počeli su se sve više radikalizirati. George Grosz je primjerice zaključio kako se jedan ružan svijet može prikazivati isključivo na jedan isto tako ružan način. Kazimir Malevič odgovor je pronašao u apsolutnoj apstrakciji i time zapravo otvorio nova vrata moderne umjetnosti. Njegova legendarna slika crnog kvadrata predstavlja početak i osnovu suprematizma.
Umjetnički odgovori na ratna uništenja
Dok je u ostatku Europe većinom bijesnio rat, Švicarska je kao neutralna zemlja koliko toliko uživala u miru. Umjetnici koji su se ovdje našli, počeli su stvarati jedan novi pravac – dadaizam, pokret koji se pojavio 1916. godine u Zürichu. „Mi ne žalimo time reći da je rat „otac svega“, no činjenica je da se dadaizam pojavio samo zato što su mnogi umjetnici kao izbjeglice stigli u Švicarsku i ovdje počeli raditi nešto novo“, kaže Schneede.
On dodaje međutim da je bilo i drugih načina bijega od rata i ondašnje stvarnosti. „Giorgio de Chirico i Carlo Carra od rata su pobjegli u jednu psihijatrijsku vojnu bolnicu u Ferrari kako bi ondje pronašli mir i nastavili s radom. Tako su zapravo nastala remek djela kasnijeg surealizma, takozvane pitture metafisice“, kaže kustos izložbe u Bonnu.
„Drugim riječima, naravno da nitko ne može reći – što bi bilo da je bilo ili nije bilo…No, činjenica je da su umjetnici i tijekom Prvog svjetskog rata stvarali te da su i dadaizam, i suprematizam i surealizam nastali kao direktne reakcije na rat i uništenje“, zaključuje Angelika Franke.