Hereinspaziert: Das Büro des Stasi-Chefs

Bivša radna soba jednog od možda najomraženijih Nijemaca u povijesti, bivšeg šefa zloglasne tajne policije Njemačke Demokratske Republike Stasija Ericha Mielkea je svježe renovirana. Sobu u kojoj se do početka 1990. nalazio "mozak" sustava koji je špijunirao, pratio i ugrožavao život velikog broja građana DDR-a od danas (15.1.) mogu posjetiti svi. Među njima će se naći i oni koji su prije točno 22 godine nasilno prodrijeli u ovu zgradu kako bi saznali istinu o tomu tko im je godinama bio za petama i zagorčavao život.

"Neprijatelj je onaj koji misli drugačije"

Prostorija izgleda upravo onako kako ju je razjarena gomila zatekla 15. siječnja 1990: crveni tepih, plavi namještaj, mnogo metala, tipični industrijski dizajn DDR-a koji i danas budi znatiželju. U ovoj prostoriji je od 1957. do 1989. sjedio zloglasni Erich Mielke. Za razliku od šarolikog interijera, svijet u glavi šefa Stasija bio je uređen po crno-bijelom principu: postoje samo prijatelji ili neprijatelji. Shodno tomu glasi i naziv izložbe koja je povodom 22. godišnjice "osvajanja" središnjeg stožera Stasija postavljena u zgradi gdje se nekad nalazila uprava zloglasne policije. "Neprijatelj je onaj koji misli drugačije" je izložba koja svjedoči o sveprisutnosti Stasija i DDR-ovoj utopijskoj misiji praćenja velikog broja vlastitih građana. Kada su hrabri građani početkom 1990. nahrupili u Stasijev stožer u gradskoj četvrti Lichtenberg, oni ne samo da su pokazali kako više ne strahuju od zloglasnog režima, nego su od uništavanja spasili i milijune spisa koji su svjedočili o zločinima vrhuške DDR-a. No osim spisa, građani su spasili i predmete pronađene u centrali: od pokućstva pa preko uredskog pribora. Od samog početka za očuvanje Stasijevog stožera kao muzeja i opomene za buduće naraštaje brine se udruga "Antistaljinistička akcija" (ASTAK).

Muzej dizajna

Srce izložbenog prostora čini naravno ured prvog čovjeka Stasija Ericha Mielkea. Ova prostorija dugo je vremena bila zatvorena za javnost. S jedne strane zato jer nije bila vraćena u prvobitno stanje, a s druge zato jer udruga ASTAK već godinama vodi spor s državom oko nadležnosti nad ovim povijesnim objektom. Prije nekoliko godina država i ASTAK su pronašli kompromisno rješenje oko skrbništva nad nekadašnjom središnjicom Stasija. Država je restauraciju "Kuće 1" kako se među pripadnicima Stasija zvala kuća u kojoj se nalazio stožer, financirala s 11 milijuna eura. Zgrada je, kao i mnogi javni objekti DDR-a, bila u prilično lošem stanju. Većina inventara se ni po čemu ne razlikuje od opreme u brojnim drugim uredima državnog aparata bivše "zemlje radnika i seljaka". Jedino se ističe telefonski aparat s velikim crvenim gumbom koji je služio za otvaranje direktne linije prema Centralnom komitetu DDR-a. Ostatak pokućstva bi isto tako mogao biti i dijelom izložbe koja bi se bavila dizajnom DDR-a. Ovdje se posebice ističe električna pisaća mašina marke "Robotron". TV prijemnik je nasuprot tomu djelo industrije "klasnog neprijatelja" sa Zapada. No ogroman model marke "Philips" u smeđem furniru je na zapadne posjetitelje već i u ranim 90-tim djelovao poput kakvog muzejskog izloška.

Žrtve u prvom planu

Posjetitelji mogu obići i sobu za sastanke koja djeluje poput scenografije za filmove o Jamesu Bondu, ali ona iz vremena Hladnog rata. U sobi za sastanke je i velika karta DDR-a s "kapitalističkim otokom", zapadnim Berlinom. I ovdje je Stasi špijunirao, pratio i bilježio. No najviše posla Stasi je imao na području DDR-a. No u ovom jedinstvenom muzeju ne nedostaje ni svjedočanstvama o žrtvama zloglasnog policijskog aparata kojima je ova trajna izložba i posvećena. Među poznatijim žrtvama Stasija istaknuti su poznati pjesnik i kantautor Wolf Biermann kao i umjetnica Gabriele Stötzer. Među portretima žrtava nalazi se i onaj Rolanda Jahna, sadašnjeg šefa Stasijevog povijesnog arhiva. Bivši novinar planira još već projekte u svrhu očuvanja sjećanja na DDR-ov režim poput osnivanja svojevrsnog "Campusa demokracije" u kojem bi povijest i za nadolazeće naraštaje postala opipljiva. "Što bolje spoznamo diktaturu, to ćemo biti više u stanju raditi na demokraciji", rekao je Jahn komentirajući Stasijev muzej.

Autor: Marcel Fürstenau (N. Kreizer)

Odg. ur.: D. Dragojević