Utjecaj vanjske politike na ishod izbora u SAD-u

Tijekom pripreme svoje predizborne kampanje Mitt Romney se pokušavao profilirati kao netko tko će zemlju "jasno i odlučno" uvesti u "novo američko stoljeće" i time se jasno ograditi od politike sadašnjeg predsjednika Baracka Obame. No Romneyeva retorika cilja na onaj dio birača koji SAD još uvijek vidi kao najvažniju i jedinu silu na svijetu ali i kao silu čija moć polako ali sigurno opada.

Pad utjecaja SAD-a

No oni koji smatraju da SAD danas na vanjskopolitičkom planu igra važniju ulogu nego prije 10 godina su u međuvremenu u manjini. Prema rezultatima jedne studije čikaškog "Vijeća za vanjsku politiku", samo 24 posto Amerikanaca danas smatra da je važnost njihove zemlje u porastu. No i u trenutku dolaska Baracka Obame na vlast je vladalo uvriježeno mišljenje kako se SAD previše angažira u dijelovima svijeta koji nisu od velike važnosti za građane ove zemlje. "Najvažnija posljedica ovakvog mišljenja javnosti je povlačenje postrojbi iz Iraka", smatra Stephen Walt, stručnjak za vanjsku politiku SAD-a sa Sveučilišta u Harvardu. I najava pojačanog angažmana u Afganistanu je prošla samo zbog toga jer je vremenski jasno ograničena. Ta suzdržanost se očituje i u držanju Washingtona u pozadini tijekom Libijske krize. Barack Obama je, kako je to još 2011. rekao jedan njegov bliski suradnik za "New York Magazine", netko tko povlači konce iz pozadine. Dakle Bijela kuća je krenula za taktikom po kojoj ona skrbi za logističku i političku pripremu a samu intervenciju preuzima NATO savez.

Susret s realnošću

Ova filozofija je naišla na žestok otpor kod republikanaca i konzervativnog dijela birača koji odbijaju da SAD u vanjskopolitičkim pitanjima palicu predaje drugima. "Mi nemamo drugog izbora nego biti vođe. Iz pozadine se ne može voditi", rekla je na kongresu Republikanske stranke na Floridi bivša ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice oduševljenim gostima. Tim putem ide i Romney koji svako malo u prvi plan gura posebnu ulogu koju SAD igra u svjetskom poretku. No sposobnost, ali i spremnost jednog SAD-a koji sam već godinama muku muču s najvećom gospodarskom krizom posljednjih desetljeća, da rješava probleme po čitavom svijetu je ograničena. "Tu činjenicu bi bio prisiljen prihvatiti i Romney u slučaju da bude izabran. Tada bi morao činjenicama pogledati u oči", smatra Josef Braml iz Njemačkog društva za vanjsku politiku. SAD je slab iznutra i zato mora čuvati svoje rezerve i ne trošiti ih na vanjske probleme.

Nema prevelike razlike

Te unutarnje slabosti su obilježile i dosadašnju predizbornu kampanju kojom su vladale teme poput porezne politike ili reforme zdravstvenog sustava. I tako se ponavlja izreka republikanskog senatora Arthura Vanderberga, nastala još 1947. u vrijeme Hladnog rata, kako američka politika prestaje "na obalama" tj. tamo gdje počinju Atlantski i Tihi ocean. No dok se na domaćem planu dvojica suparnika još i mogu profilirati različitim pa čak i suprotstavljenim stavovima, kad je u pitanju američka vanjska politika, razlike i nisu tolike. Iako je Obama nakon izbora 2008. doživljavan kao političar lijevog spektra, kad je u pitanju vanjska politika nije djelovao u tom smjeru. Nosilac Nobelove nagrade za mir je povećao broj američkih vojnika u Afganistanu, pojačao broj napada bespilotnih letjelica u Pakistanu i Jemenu i postrožio sankcije protiv Irana. "Problem je u tomu da je Obama zapravo vodio vanjsku politiku koja više priliči desnici nego ljevici. Time Romneyu na vanjskopolitičkom planu ostaje malo prostora za profiliranje", zaključuje Stephen Walt.