Veterani rata - aktivisti mira

Spasoje Kulaga se suzdržano smješka, kosa je uredno počešljana u stranu. Stisak ruke prilikom pozdravljanja je snažan, on govori smireno i razborito. Na prvi pogled se ni ne primjećuje da ovaj rastom niži, ali snažni Srbin u sivom puloveru i trapericama šepa. Posljedica je to ranjavanja od nagazne mine. „Prihvaćajući neku logiku da je svaki prišao svome narodu, u tom momentu osjećao se najsigurnije u svojoj zajednici, ja sam se uključio u vojsku Republike Srpske.“

Obnova crkava i džamija

Kad je u Bosni i Hercegovini 1992. počeo rat, Spasoje Kulaga je živio u Derventi. Gradić je imao 20-ak tisuća stanovnika, trećina je bila Hrvata, trećina Srba, ostatak su bili muslimani i druge manjine.

Danas je Derventa na prvi pogled idiličan gradić. U pješačkoj zoni u središtu grada upravo se gradi jedna džamija, jedna katolička i jedna pravoslavna crkva. Novcem Europske unije obnavlja se i sjedište gradske uprave. Vide se nove stambene zgrade, ima i nešto radnih mjesta u tekstilnoj industriji i tvornici cijevi, u kojoj je prije rata radio i Spasoje Kulaga.

Veterani dobro znaju što znači rat

Ali, s obzirom da je ostao bez noge i da od koljena ima protezu, u srpskoj zajednici ugledni veteran Spasoje brine se u sklopu jedne udruge o ratnim invalidima. Otac dviju kćeri želi da buduće generacije žive bez nasilja i rata: „Mi znamo kako je u ratu. Ljudi trebaju shvatiti da veliki potencijal leži u veteranima, ne da izmišljaju nekakve velike teorije, nego da samo ispričaju onu svoju priču, vrijeme i način, kako su proveli u ratu. Ja mislim da bi mnogima u društvu, mladima riječ nasilje i rat izgledali mnogo drugačije kad bi čuli samo poneku priču veterana s bilo koje strane koja je ratovala u Bosni i Hercegovini i u regiji.“

Veterane se upotrebljava u predizbornoj kampanji

Dvije njemačke humanitarne organizacije angažirale su prije dvije godine Spasoja Kulagu u Derventi. Pax Christi iz Aachena i Bonski forum za civilni rad na miru u zajedničkom uredu na rubu Dervente razvijaju ideje, kako ratni veterani mogu pridonijeti pomirenju među bosansko-hercegovačkim narodima. Projekt koordinira Annett Werner: „U Bosni i Hercegovini se često može vrlo jasno vidjeti da se veterane politički angažira u predizbornim kampanjama, ali kad se radi o njihovim vlastitim situacijama, često ih se etiketira kao luđake, potencijalne nasilnike koji ne služe društvu, nego su samo potencijalni nasilnici. Mi želimo pokazati da je važno te relativno velike skupine u društvu priznati i u vrijeme mira, da oni imaju potencijal i za mir u društvu.“

Susret ljudi s prve crte bojišta

Dosad su mirovni aktivisti radili u Derventi i pet drugih gradova sjeverne Bosne. U međuvremenu organiziraju regionalne susrete veterana ne samo iz Bosne i Hercegovine. Adnan Hasanbegović je u svom rodnom gradu Sarajevu sudjelovao u organizaciji šest takvih susreta s po više od 50 sudionika iz svih zemalja bivše Jugoslavije: „Često se desi da se susretnu ljudi koji su bili jedan preko puta drugoga na borbenim linijama. I onda oni pričaju, gdje je tko bio, na kojoj koti. To je nama interesantno i simbolički, da probamo govoriti, da li i poslije tako nekog žestokog iskustva nasilja, da li njih dvojica u ovom slučaju mogu zajedno govoriti protiv rata ili da nešto urade na miru. Oni često u tome prepoznaju, nađu motiv da mijenjaju nešto u svojim zajednicama.“

Autor: Filip Slavković

Odgovorni urednik: Anto Janković