Vladar Rima i njegov privatni život

Jedino opovrgava da im je za to plaćao. U Italiji gotovo nitko ne prihvaća Berlusconijevu ulogu 'nevinašca'. Ali, ostavka premijera malo je vjerojatna. Talijansko društvo nije uzdrmano Berluconijevim ispadima. Jer moralne vrijednosti propadaju već godinama. Kirstin Hausen analizira krizu vrijednosti u talijanskom društvu i Berlusconijevu strategiju upravljanja Talijnima.

Prva sjednica nove Berlusconijeve vlade održana je u svibnju 2008. u Napulju. To je bila važna sjednica koja je pokazala u kojem smjeru bi Italija trebala ići. Berlusconi se u Napulju predstavio kao novoizabrani premijer koji je sposoban i odlučan rješavati probleme. Nagomilano smeće s napuljskih ulica dao je pokupiti i otpremiti u inozemstvo na spaljivanje. Troškovi nisu igrali nikakvu ulogu.

Stvara dojam da rješava probleme

„On od svakog teškog slučaja pravi reklamni spot“, kritizira Roberto Biorcio, profesor sociologije na milanskom sveučilištu Milano-Bicocca. „Njegova tehnika se sastoji u tomu da se osobno pojavi na mjestu događaja, tamo okupi ministre i predstavi se kao onaj koji rješava probleme, iako to uopće nije slučaj. Najnoviji primjer je potres u Abruzzima iz kojega je napravio medijski spektakl u svoju korist. Sad će Abruzze još iskoristiti kao pozadinsku kulisu za susret predsjednika država i vlada skupine G8. Najvažnije nije stvarno rješavanje problema, nego dojam da se političke institucije i on osobno brinu oko rješavanja problema.“

Talijanska vlada skače od slučaja do slučaja. Ne prihvaća se rješavanja strukturnih problema kao što su zastarjeli mirovinski sustav, eksplozija troškova u zdravstvu ili nefunkcionalno tržište rada. Međutim, dugoročne perspektive pobuđuju manje zanimanje nego aktualna ispitivanja javnog mnijenja. A ona pokazuju da velika većina Talijana podupire premijera i njegovu vladu. Unatoč neslavnim pričama o Berlusconijevim večernjim provodima s mladim i lijepim djevojkama.

Razumijevanje za staračke nestašluke

„Kad završi njegov radni dan premijera, onda on može raditi što hoće“, kaže jedan žitelj Milana. On je izrekao ono što misle mnogi Talijani. Društveno ozračje u Italiji karakterizira neka vrsta „Berlusconi-kulture“. To znači, svatko je sebi najprječi. Egoizam kao vodeće načelo.

Talijansko društvo tako sve više dospijeva u krizu, tradicionalne vrijednosti se gube. Izgleda da ni crkva, koja u Italiji i dalje ima velik društveni utjecaj, ne može zaustaviti takav razvitak. Katolički svećenik, franjevac don Vittorio Rigoni koji u središtu Milana vodi jedan ured za siromahe, sa suradnicima svakodnevno daje više od 5.000 besplatnih toplih objeda. Uvijek iznova njemu se predbacuje da na taj način potiče doseljavanje migranata koji nemaju nikakvih primanja.

Politika se mora suprotstaviti ozračju straha

Don Vittorio zahtijeva da se politika suprotstavi takvim stajalištima: „Politika mora ozbiljno uzimati osjećaje ljudi i mora posredovati među ljudima. Prevladavajući osjećaj u ovom trenutku je strah. Strah od krize, strah od gubitka radnog mjesta. To izaziva agresivnost i konflikte, koje politika mora rješavati.“

Ali, šef talijanske vlade Silvio Berlusconi i bez toga ima više nego dovoljno konflikata. Njegova supruga je zatražila rastavu, svojih dvoje mlađe djece rijetko viđa. A i državno odvjetništvo bi moglo protiv njega podići novu tužbu: ovaj put zbog poticanja prostitucije.

Autor: Kirstin Hausen / Anto Janković

Odg. urednik: A. Šubić