Vlast je tamo gdje je Vučić

Nakon dugotrajnih nagađanja razriješena je i posljednja dilema. Sadašnji srbijanski premijer Aleksandar Vučić bit će predsjednički kandidat svoje stranke, ali i vladajuće koalicije, na predsjedničkim izborima u Srbiji. Srpska napredna stranka je jednoglasno odlučila da Aleksandar Vučić bude predsjednički kandidat, ali za sada još nije poznato kakav politički dogovor je postignut s aktualnim predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem. Naprednjaci su odlučili ne podržati Nikolićevu kandidaturu za drugi mandat, jer su sva istraživanja javnog mnijenja pokazivala da on nema šanse da u drugom krugu pobijedi nekog od oporbenih kandidata. Prema istim istraživanjima Aleksandar Vučić ima dobre šanse da pobijedi već u prvom krugu.

Sudbina Tomislava Nikolića

Politolog Duško Radosavljević kaže za DW da je „za vladajuću koaliciju na simboličkoj razini bilo bitno da se ne izgubi taj prvi korak prema gubitku vlasti, i zato je bilo važno da se postavi najjači kandidat. U tom smislu to i nije neko iznenađenje, a pored toga je bilo važno i pacificirati Tomislava Nikolića". Međutim, Radosavljević procjenjuje da se aktualni predsjednik Srbije neće baš mirno povući, pisati memoare i peći rakiju u Bajčetini. „On može biti ozbiljan politički protivnik, jer, recimo, može zatražiti da mu se vrati rukovođenje SNS-a, stranke koju je na tanjuru predao Vučiću. Ili možda zatraži i da bude premijer, tako da će biti zanimljivo pratiti kako će Vučić zahvaliti Tomislavu Nikoliću. Zato su i važni ovi izbori, jer oni ipak mogu izazvati neke stranačke potrese, a tu je naravno i pitanje što s Nikolićem, što s Vojislavom Šešeljem nakon izbora, ili što će se dalje događati s oporbom."

„Mi trenutno imamo autoritarnu vlast u Srbiji i za takvu vlast bi gubitak predsjedničkih izbora bio ravan katastrofi", ističe za DW sociolog Jovo Bakić. „S druge strane ne bi trebalo uopće sumnjati da će se vlast preseliti tamo gdje je Aleksandar Vučić. U Srbiji inače Ustav vrlo malo znači, tako da je vlast tamo gdje je Aleksandar Vučić. Čak i da on uopće nije u vladi, a da je samo šef stranke koja ima najviše zastupnika, on bi i dalje vladao, baš kao i Milo Đukanović u Crnoj Gori".

Tko je najozbiljniji protukandidat?

Najozbiljniji protivnici Aleksandra Vučića na predsjedničkim izborima bit će Vuk Jeremić, bivši ministar vanjskih poslova, Saša Janković, bivši Zaštitnik građana, ali i lider radikala Vojislav Šešelj. Duško Radosavljević smatra da bi „Šešelj bio ozbiljan protivnik, ali na nekim drugim izborima na kojima kandidat nije Vučić, jer je to protivnik koji mu je blizak u svakom smislu. A Vuk Jeremić bi bio ozbiljan protukandidat kad ne bi postojao kandidat Dveri i kandidat Vojislav Šešelj, jer bi onda neki dio tih ljudi glasao za njega. Ovako se čak može dogoditi da Jeremić u prvom krugu završi na četvrtom ili petom mjestu. Vuk Jeremić bi bio vrlo ozbiljan kandidat kada bi bio kandidat cijele oporbe, što, kao što vidimo, nije bilo moguće. A ako pogledamo da je Saša Janković netko koga podržava građanski dio Srbije, on možda može biti i najugodnije iznenađenje ovih izbora", smatra Radosavljević.

Jovo Bakić kaže da, ako se usporede Vuk Jeremić i Saša Janković, Jeremić ima tu prednost da je poznatiji u Srbiji. „U uvjetima medijske blokade, naročito televizija s nacionalnom frekvencijom, to je vrlo važna stvar. A ako usporedimo Vučića i Jeremića, njegov adut može biti što je svakako staloženiji od Vučića, ima bolju samokontrolu, i ima dosta nagomilanog i diplomatskog i političkog iskustva."

Samo najjači o Kosovu

Srpski mediji navode i da je jedan od razloga za kandidaturu Aleksandra Vučića na neki način novi format razgovora Beograda i Prištine, koji je praktično prebačen na razinu predsjednika. Duško Radosavljević smatra da ta teorija nije baš održiva i dodaje da „Federica Mogherini ipak nema toliku moć da bira predsjednika Srbije. Očito je samo da stranci zahtijevaju da razgovore o Kosovu vode najjače političke osobnosti – u Srbiji je to Vučić, a na Kosovu je to Thaçi. Oni u formalnom smislu možda moraju imati isti rang, ali Zapad je kao što znamo fleksibilan i pragmatičan. Ljudi na Zapadu zato žele da to bude Vučić, a forma je tu manje bitna."

Rejting otporan na afere

Naprednjaci su već skoro pet godina na vlasti i ta vladavina je bila obilježena mnogobrojnim aferama. Međutim, ništa od toga nije negativno utjecalo na rejting SNS-a i Aleksandra Vučića. Nakon svega, istraživanja pokazuju rejting stranke i Vučića koji se kreće oko 50, ili i preko 50 posto. Stječe se dojam da SNS i Vučića nikakav skandal ili pogrešan potez ne dotiču. Jovo Bakić smatra da je „do toga došlo jer je ovo rastureno društvo, tu i velike sile igraju svoju ulogu, a pored toga imamo i autoritarce na vlasti koji kontroliraju sredstva masovnog informiranja. Šira javnost zbog toga nije dovoljno upoznata s različitim detaljima koji se vezuju i za Aleksandra Vučića osobno, i za njegove najbliže suradnike, i za njegove koalicijske partnere. Pitanje je samo vremena kada će se raspoloženje u Srbiji, koje je sada prilično naklonjeno Vučiću, promijeniti. Čini se da naša javnost još nije shvatila kada bi malo brže trebalo mijenjati vlast."

Duško Radosavljević također smatra da u Srbiji afere neko vrijeme uopće ne dopiru do birača, i da je to u srpskom višestranačju postalo sasvim normalno. „Ali, na duži rok, one ipak imaju jako djelovanje. Na početku se one lijepe na pojedince, a onda kasnije idu na račun cijele stranke, sustava vladavine i na nosioca vlasti. A kad će se dogoditi ta prijelomna točka, to je nemoguće predvidjeti."

Bez parlamentarnih izbora?

Dvije su stvari, bar za sada, ostale nekako nedorečene nakon najave Vučićeve kandidature: činjenica da on kaže da neće podnijeti ostavku, da će kampanju najvjerojatnije voditi s mjesta premijera i da u tome, izgleda, ne vidi ništa sporno, kao i činjenica da se više ne govori o izvanrednim parlamentarnim izborima. „Mislim da je njihova procjena da je bolje ipak držati vlast još tri godine, možda proglasiti pobjedu na Kosovu, pa poslije toga pobjeći, nego sada ulaziti u rizik parlamentarnih izbora gdje su moguća svakakva iznenađenja", zaključuje Radosavljević.